Ima tome dvadesetak godina kako me moj nekadašnji drug tješio. Predosjećao sam propast naše stvari, a on je tvrdio da se to ne može i neće dogoditi jer da druga strana navodno nema svojih pjesama (ili ih ima vrlo malo). A naših se – govorio bi – može čuti nekoliko stotina.
Sad kad znamo što se zbilo, starih pjesama više nema ili se pjevuše potajno, gotovo ilegalno, dok se one druge, nama tuđe, razliježu trgovima. Stanoviti pjevačTompson okuplja na svojim koncertima na desetine hiljada uglavnom mladih ljudi, koji između ostalog prihvataju čak i ustašku sliku Jugoslavije. Žao mi je moga druga koga je današnjica tako grubo demantirala. On je sad većstar čovjek te će se tek jedna od njegovih pjesama sigurno zasvirati na pogrebu. Ali žao mi je i nas ostalih, koji smo prije mnogo godina zaludu pjevali. 27. 6. 2008
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.
