Srbiji trebaju ideje i političari sa idejama 1

Govoreći o Sergeju Trifunoviću Igor Besermenji je na neki način podlegao uticaju narativa onog dela javnosti koji na društvenim mrežama posprdno zovu pristojnity.

On se prihvatio komentara o jeziku koji predsednik Pokreta slobodnih građana koristi u svojim javnim nastupima jer taj jezik često izaziva buru. Ipak, ako pažljivo razmotrimo neke od stvari koje je novopečeni političar u prethodnom periodu uradio ili izgovorio jezik je najmanji problem.

U stvari, što se mene tiče, jezik opšte nije problem. Diskusija o jeziku koju on, ili neko drugi koristi nametnuta je od strane tih pristojnih kmezavaca s jedne i režimskih kerova s druge strane.

Moram da priznam da sam jedan od onih koji nije gadljiv na psovku i koji se ne sablažnjava kada neko izgovori psovku. Naprotiv, rečnik mi je često psovački, a intenzitet varira od toga da li u datom trenutku govorim o najobičnijim životnim radostima ili na primer o Goranu Vesiću ili Nebojši Stefanoviću.

Sergej Trifunović, ili neko drugi jer ne treba u potpunosti individualizovati ovo pitanje, ne treba da se odrekne sebi svojstvenog stila koji privlači potencijalne birače.

Tu dolazimo do problema. Šupičkumaterinu nastupi u odnosu na vlast koji privlače birače su suštinski lišeni sadržaja. Sergej Trifunović nije PSG preuzeo zbog politike koju je zastupao (njegov protivkandidat Olenik je jasno izložio okvire svoje politike baš u Danasu). Moram da primetim da je Igor Besermenji naveo da je Trifunovićev najveći adut pred biračima upravo taj jezik. Tu dolazimo do suštinskog pitanja – da li političare biramo zbog jezika koji govore ili zbog ideja i rešenja koje nam nude? Da li je jezik kojim govore sredstvo da nam prenesu ideju koju treba da podržimo ili je jezik razlog zbog koga biramo nekoga?

Važno je razumeti da se Sergej Trifunović nije pravdao javnosti zato što je rekao kurac u Utisku nedelje, već zbog toga što je u negativnom kontekstu pominjao Jevreje, Mađare, Sirijce, zbog onoga što je rekao o autonomiji Vojvodine, zbog brljotine o LJotiću, zbog homofobičnih šala, odbijanja da sarađuje u identifikaciji napadača na Kseniju Radović, itd. Dakle, pravdao se zbog svojih postupaka i reči, a ne načina na koji je nešto rekao.

Ne verujem da ni Trifunović ni ostali treba da se ponašaju kao monasi. Nisam se složio sa kolegom Bobanom Stojanovićem da Trifunović treba da se suzdrži od piva na protestu jer je ovaj u pravu da ako ga ne napenale, za to napenaliće ga za nešto drugo. Ono što Sergej Trifunović, i (ponavljam) svi drugi, treba da pokažu jeste i odgovornost za izgovorenu reč i sopstvene postupke. Tu treba da pokažu da nisu isti, ali i više od toga, da pokažu da su bolji.

Duboko verujem da Srbiji danas trebaju opozicioni političari sa jasnim političkim porukama i idejama iza kojih stoje vrednosti. Sergej Trifunović je danas samo jedan od političara koji pripadaju bloku opozicije a koji od ostatka odskače harizmom i svojim nastupom. Problem je što od njih odskače samo u tome. U podkastu Dva i po analitičara sam nakon neke od njegovih poslednjih izjava rekao da mislim da je vreme da se povuče jer pravi više štete nego što doprinosi. Istina, on ima mobilizatorski kapacitet kod jednog dela ljudi, ali taj kapacitet će se teško kapitalizovati bez jasnih političkih ideja.

Sve u svemu, ne treba bežati od oštrog jezika, ne treba bežati ni od šupičkumaterinu (Gorane Vesiću). Lažna pristojnost i licemerje zbog nje su mnogo gori od najobičnije psovke. Ono što ne smemo da dozvolimo je da šupičkumaterinu postane pokriće za evidentan nedostatak političke ideje koja se svela na „Ua, Vučić“ koje je izlizano jer se podrazumeva.

Verujem da Igor Besermenji pripada istoj „struji“ kao i ja, ljudima kojima je dosta lažnih patriota, kukavica i belih rukavica u borbi protiv vučićizma kako je nazvao ovo zlo koje nas je zadesilo. Uostalom, dovoljno dugo čitam stvari koje piše da ne bih sumnjao u njegove namere i iskrenost. Pošto je popularno savetovati Sergeja Trifunovića od kad je gostovao u Utisku nedelje, moj savet bi bio da čita Igorove tekstove i u njima pronađe neke od ideja koje bi PSG (barem po dostupnim dokumentima) trebalo da zastupa. Te ideje onda neka začini sa šupičkumaterinu i sve će biti mnogo prihvatljivije, da ne kažem smislenije.

Autor podkasta Dva i po analitičara

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari