Opšti trend evropske politike je mala izlaznost birača i u tom smislu je pobeda desnog centra na skorašnjim izborima za evropski parlament relativna, jednako kao što bi bila relativna pobeda i levog centra da je kojim slučajem do nje došlo. Zapravo, u današnjoj evropskoj politici razlike između desnog i levog centra veoma su male, te su desni i levi centar već dugo, još od vremena Helmuta Kola i Fransoa Miterana, u nekoj vrsti strateškog partnerstva o glavnim pitanjima evropskog razvoja.

 Zapravo desni centar – pod kojim se podrazumevaju umereno konzervativne kao i demohrišćanske partije, okupljene u asocijaciji poznatoj kao Evropska narodna partija – pobornik je evropskog jedinstva, baš kao i levi centar, odnosno socijaldemokratske i umereno socijalističke partije, okupljene u Partiji evropskih socijalista. Kao evrooptimistične partije su tu još zeleni, tj. ekolozi, kao i grupacija evropskih liberala i demokrata, te će sve dok postoji ova proevropska većina koju čine desni centar, levi centar, ekolozi i liberali, Evropska unija kao panevropska institucija biti stabilna i neupitna.

U tom smislu je svejedno da li je na evropskim izborima pobedio desni ili levi centar, jer nijedna od tih grupacija nije sklona evroskeptičnoj destrukciji, pa Srbija ne treba da očekuje dodatne komplikacije na svom evropskom putu zbog pobede desnog centra, već se komplikacije mogu očekivati pre svega zbog nusprodukata globalne recesije koji mogu drastičnije uticati na političku mapu Evrope, a što se za sada vidi u porastu popularnosti ekstremne desnice. Između ekstremne desnice i umerenog desnog centra postoji velika razlika, jer su prvi otvoreno evroskeptični i nepredvidivi, dok su drugi pragmatični i umereno evrooptimistični. Zapravo ne može se govoriti o nekom jedinstvenom prostoru na desnici jer imamo proevropsku desnicu koja je za projekat Evropske unije i evroskeptičnu desnicu koja je za potpuni povratak u okvire nacionalnih država. Trenutno su na izborima za evropski parlament pobedili umereni i proevropski desničari, odnosno upravo desni centar, i to neće napraviti bilo kakve probleme Evropskoj uniji ili srpskim odnosima sa Evropskom unijom. No, stvari bi se mogle iskomplikovati ukoliko u Evropi nastavi da raste ekstremna desnica, čemu pogoduju nestabilne okolnosti globalne recesije. Dok je sada desni centar po strateškim pitanjima bliži levom centru negoli ekstremnoj desnici, usled čega je Evropska unija u institucionalnoj stabilnosti, u budućnosti bi mogli imati ekstremizovanje dela umerene desnice što bi moglo da dovede do radikalizacije političkih prilika u Evropi. No, ovo ne može niko sa sigurnošću prognozirati, jer još nisu jasne sve posledice globalne recesije, ali ostaje činjenica da je u Evropi prisutan jedan trend blagog zaokreta udesno. On se može tumačiti i nemogućnošću socijaldemokratske opcije da valorizuje okolnosti globalne recesije i ponudi jasne alternative neoliberalnoj politici koja je recesiju uzrokovala, što su iskoristile partije ekstremne desnice koje takođe u svojim programima imaju jednu socijalnu dimenziju i suprotstavljaju se neoliberalnoj ultratržišnoj politici. Naime, usled recesije su mnogi širom Evrope zabrinuti za svoja radna mesta i ne žele da im dolazi radna snaga iz drugih zemalja, doživljavajući je kao konkurenciju u sopstvenom dvorištu, te su stoga dali glas partijama ekstremne desnice za koje smatraju da ih mogu odbraniti od te emigrantske „pošasti“. No, za sada trend jačanja ekstremne desnice nije kulminirao, jer je ona umerena i proevropska desnica mnogo jača, tj. desni centar je jači od estremne desnice, i sve dok je to tako u Evropi neće biti značajnijih nestabilnosti.

U Srbiji se takođe pokazalo, ako kao parametar uzmemo rezultate skorašnjih lokalnih izbora u Zemunu, na Voždovcu, i u Kosjeriću, da je desni centar tj. umerena desnica mnogo jača od ekstremne desnice, budući da je Srpska napredna stranka dobila značajno više glasova od Srpske radikalne stranke. Jednako tako se pokazalo da je levi centar tj. umerena levica mnogo jača od ekstremne levice jer su Socijalistička partija Srbije i Demokratska stranka dobili mnogo više glasova od npr. Pokreta socijalista Aleksandra Vulina. Tako će se kod nas kao i u Evropi glavna borba za glasove voditi između levog i desnog centra, pri čemu su obe te opcije pragmatične i nisu sklone „političkim ratovima do istrebljenja“, već su naprotiv sklone međusobnoj saradnji poput one u aktuelnoj nemačkoj vladi koju zajednički vode demohrišćani i socijaldemokrate, tj. desni i levi centar. Dakle, posmatrajući kako Srbiju tako i Evropu, možemo reći da je ovo vreme vladavine „nežnih“ opcija koje se „guraju“ oko centra, jedni malo levlje, drugi malo desnije, ali i jedni i drugi, prilično „razblaženi“ i „mekani“. Tek bi neki dodatni nalet posledica globalne recesije uslovio da umesto „nežnih momaka“ dođu malo grublji tipovi i sa levice i sa desnice, što bi političku igru u Srbiji i Evropi učinilo nepredvidljivom i neizvesnom.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari