Klevete i politička diskriminacija 1Foto: Medija centar

U tekstu pod gore navedenim naslovom, direktor Instituta za filozofiju i društvenu teoriju, doktor Petar Bojanić, grubo je obmanuo javnost o novom UO, izneo laži o meni koje podležu krivici za klevetu i pri tom izložio jednu tipičnu samoupravnu (samovoljnu) negaciju postojećeg pravnog poretka u oblasti nauke.

Najpre, moje zvanje je naučni savetnik Instituta za pedagoška istraživanja, nastavno zvanje sam stekao na Filozofskom fakultetu u Kosovskoj Mitrovici. Na Megatrendu je bio honorarni angažman. Greška u dopisu Vlade je ispravljena, ja sam poslao ispravku IFDT. To direktor zna, ali njegov cilj je da me uz pomoć falsifikata oblati.

Druga korpa kleveta je vezana za moju političku aktivnost. Presna laž je da sam bio „zvaničnik SRS“ (nijednu funkciju nisam imao), a kleveta da sam „u direktnim vezama ne samo sa ultrakonzervativnim akademskim krugovima (ko su ti? – Z. A.) već i tajnim službama i najodanijim ešalonima vladajućeg režima“. Ovo zaslužuje tužbu.

Treće. Tačno je da sam bio član Predsedništva SNS. Je li to bilo zabranjeno? Zapravo doktor Bojanić politički DISKRIMINIŠE građane Srbije. On pohvalno ističe političke aktivnosti nekadašnjih saradnika IFDT ali kleveta druga angažovanja. One koje u demokratskom sistemu slobodno optiraju za svoje vrednosti društva i države. On bi ih zabranio. On odbija da razlikuje političko prava građana da se demokratski opredeljuje od stručne delatnosti. A zna se kom političkom sistemu pripada takav pristup građanima i struci.

Četvrto. Diskriminacija se od političke aktivnosti građana proteže i na javni rad. Tvrdi se da je „javni rad članova UO u potpunoj suprotnosti sa našim javnim angažmanom“. On i saradnici IFDT mogu da potpisuju pismo podrške građanskim protestima (i političkim – Z. A.) a oni drugi koji ne potpisuju valjda nisu ravnopravni. Da li su oni prvi privilegovani?

Peto, sa ovakvom političkom diskriminacijom građana i naučnika, doktor Bojanić demonstrira svoje shvatanje države. On još uvek živi u rigidnom samoupravljanju. Za njega ne postoje državne institucije, zakonski okvir naučne delatnosti, demokratski dobijen mandat upravljanja. On odbacuje prava osnivača. (Da je privatni institut ne bi doktor Bojanić ostao ni pet minuta sa takvim zahtevima.) On traži od Vlade da postavi članove UO koje on želi!? On traži da se Vlada saglasi sa njegovim predlozima članova UO iz redova Vlade!? Ovaj, zdravom razumu neshvatljiv nalog Vladi, ne samo da je povratak u samoupravljanje, već je uvreda za Vladu koja je dobila demokratski mandat upravljanja. I ne samo to već i direktno kršenje zakona o nauci. A zato bi se morale snositi pravne posledice.

Šesto, naučni rezultati tri člana UO su oko 50 naučnih monografija iz društvenih oblasti uz brojne naučne radove. (Ja sam sam autor 28 monografija.) Zar ti rezultati ne opravdavaju našu funkciju iako UO nije Stručni odbor? Uzgred, niko od članova UO nije tražio da bude u tom organu, već im je predloženo sa više strana u akademskoj naučnoj zajednici.

Što se tako uzbudio direktor Bojanić? Otkuda ta dimna zavesa da „vlada pokušava da zatvori Institut“? Odakle mu to znanje? Verovatno postoje neki skriveni razlozi za takvu uzbunu? Da nije tako, konstituisanje UO prošlo bi mirno kao u drugim institutima. Ovaj se nije ni konstituisao a razloge čitamo u listu „Danas“.

Na kraju. Ovaj odgovor je bio iznuđen. Sa doktorom Bojanićem više nemam šta da raspravljam. Morao sam njegove laži, uvrede i nelogičnosti da osporim. A razmisliću da li treba da pred sudom dokaže uvrede i laži o meni.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari