Foto: Medija centar

U mojem prvotnome tekstu jasno stoji da je na djelu utrka u tomu „tko je najveća žrtva“, a valjda je jasno da se nitko ne utrkuje sam sa sobom, da se dakle radi (kako tamo i piše) o tomu da je „slična situacija na svim stranama“. Pa je puka laž da je pritom „napravljena razlika među žrtvama rata“. Činjenica jest da je tekst prvenstveno razmatrao konkretan povod, ali, prema ukusu JZ, trebalo bi, izgleda, u svakome povodu (i članku) uvodno izrecitirati sve nacionalističke ispade od Triglava do Vardara – to bi doista cenzuriralo svaku ozbiljnu komunikaciju (po uzoru na SFRJ i mantru o „narodima i narodnostima“).

Uostalom, kako bi to kritika postupka srpskih vlasti spram žrtava „opravdavala upotrebu bilo kog dana sećanja na bilo koje žrtve rata za bilo čije opoziciono političko delovanje“!? Kako bi jedan nacionalizam „opravdavao“ (sic!) neki drugi? Nikako, ni logički, niti moralno – jedino nacionalistički (svaki nacionalizam, zna se, živi od „onoga drugog“). I zato sam se jasno izjasnio protiv svakoga opravdanja žrtvama. (Naravno, u liberalno-demokratskom postavu svaki postupak vlasti politički „opravdava“ oporbeno djelovanje, ali teško da je to horizont pripovijedanja JZ.)

Simpatično je svakako to što JZ tvrdi kako je „poželjno da svi razmišljamo“ (nitko joj to, naravno, ne brani), a i to što optira za toleranciju. No, tolerancija se, zapravo, odnosi na djelovanje, a ne na samo mišljenje – spram gluposti tolerancije nema; svatko ima pravo (i) na glupost i njezino obnarodovanje, no nitko nema pravo na (javnu) glupost bez komentara.

Poentirajući, u skladu sa svojom („postmodernom“) koncepcijom povijesti kao odlikovanoga prostora za self-help poučke, JZ završava „jakom“ tezom: „zlo počinje kad pomisliš da si bolji od drugih“. No, realnost povijesti – za razliku od samopomoćnih pripravaka – jasno pokazuje kako je, primjerice, uvjerenje Thomasa Manna da je bolji od drugih (dokumentirano brojnim biografijama) ipak bitno drukčije od (sličnoga?) uvjerenja Adolfa Hitlera (dokumentiranoga desecima milijuna pobijenih). Tko to ne može sagledati – poput JZ – ostaje osuđen na nesuvisle i/ili nacionalističke promašaje.

Autor je profesor iz Zagreba