Proizvoljna upotreba genocida 1ilustracija Foto: pixabay / jackmac34

Sa čuđenjem sam pročitao autorski tekst gospodina Aleksandra Čotrića, predsednika Poslaničke grupe prijateljstva sa Jermenijom u Skupštini Srbije, objavljenog 23. aprila pod naslovom „Uz 105. godišnjicu stravičnog zločina nad Jermenima: Turska da prizna genocid i pomiri se sa Jermenijom“.

Kada se uzme u obzir ton i upotrebljeni izrazi, više je delovalo kao da je tekst napisan od strane nekog Jermenina nego Srbina.

Čini se da je Čotrić u potpunosti prihvatio jermenski narativ o događajima iz 1915, tokom Prvog svetskog rata, koje je u suštini i turska strana okvalifikovala kao tragične.

Situacija u stvari uopšte nije onakva kako je gospodin Čotrić pokušao da predstavi svojim dragim čitaocima. U suštini, tekst sadrži i mnoge materijalne greške.

Prva od njih koja privlači pažnju je priznanje UN-a da je ono što se dogodilo Jermenima tokom Prvog svetskog rata „genocid“. Kao što je poznato, UN tada nije bio ni osnovan, a takva odluka nije doneta ni posle njegovog osnivanja.

Čotrić dalje opisuje ono što se dogodilo nakon odluke o iseljavanju Jermena 1915. godine kao da je on to sam video dok svi ozbiljni istoričari znaju da je većina tih događaja izmišljena.

Od 2014. godine predsednik Erdogan objavljuje poruku saučešća jermenskim građanima.

Poruka koju je objavio ove godine glasi: „S poštovanjem odajem počast osmanskim Jermenima koji su izgubili živote u teškim uslovima Prvog svetskog rata koji je naneoveliku patnju narodima sveta i upućujem iskreno saučešće njihovim potomcima. Ovom prilikom želim Božju milost i svim drugim osmanskim građanima koji su preminuli u tom bolnom periodu.“

Situacija je zaista bila kao što je gospodin Erdogan rekao. Svi ljudi koji su tada živeli na području Osmanskog carstva pretrpeli su velika stradanja i gubitke.

Naravno, ni Jermeni, koji su bili osmanski državljani koji su u uslovima rata odlučili da se zajedno sa okupatorima bore protiv osmanske vojske, nisu bili izuzetak u tom stradanju. Iz tog razloga je doneta Odluka o iseljavanju.

To je bila odluka da se Jermeni koji žive u ratnim zonama isele izvan tih zona i da im se tako onemogući da stupe u kontakt sa neprijateljem. To je bila odluka koja je doneta iz bezbednosnih razloga.

Smatram korisnim da vas ponovo podsetim na ove događaje.

Sirija je u to vreme bila u okviru osmanske teritorije. Tačno je da je tokom iseljavanja veliki broj Jermena stradao zbog bolesti, umora, neuhranjenosti i poginuo u napadima raznih lokalnih bandi. U vezi s tim, osmanska vlada iz tog perioda koja je donela odluku o iseljavanju, nije prećutkivala ove nemile događaje.

Naprotiv, sud koji je osnovan 1915-1916. godine odredio je oštre kazne, uključujući smrtne, onima koji su naneli štetu Jermenima.

Činjenica da su zločinci kažnjeni na ovaj način je jasan pokazatelj da Vlada iz tog perioda koja je donela i primenila Odluku o iseljavanju nije imala loše namere prema Jermenima.

Takođe, i činjenica da su Jermeni iseljeni privremeno, dok se rat ne završi, dovodi u pitanje svako drugačije tumačenje. Nakon rata je usvojena još jedna odluka koja je omogućila povratak onima koji su iseljeni. Stoga nije moguće takav događaj nazvati „genocidom“.

Gospodin Čotrić u svom tekstu takođe pominje odluke parlamenata raznih država.

Moramo da se upitamo: Da li parlamente čine istoričari? Ili ih čine pravnici specijalizovani za genocid? Kako je moguće da se događaj za koji se navodi da se dogodio pre oko 100 godina i za koji ne postoji čak nijedan pismeni dokaz naziva „genocidom“?

Kao što znate, u skladu sa Konvencijom UN-a o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida koja je usvojena 1948. godine uz veliki napor poljskog pravnika Rafaela Lemkina koga pominje Čotrić i čije su Srbija i Turska potpisnice, da bi neki događaj mogao da se prihvati kao „genocid“ potrebna je odluka nadležnog suda.

Da li postoji takva odluka?

Ne… Čak i u slučaju „Perinček protiv Švajcarske“, koji se 2013. vodio pred Evropskim sudom za ljudska prava, nadležni sud je odlučio da je turski političar Perinček koji je doveo u pitanje postojanje „genocida nad Jermenima“ u pravu i u svojoj odluci koristio sledeće izraze:

„Postojanje ‘genocida’, kao precizno definisanog pravnog koncepta, nije bilo lako dokazati. Sud nije bio siguran da može postojati opšti konsenzus o događajima koji su bili tema imajući u vidu to da je istorijsko istraživanje po definiciji otvoreno za diskusiju i stvar rasprave, bez nužnog pokretanja konačnih zaključaka ili tvrdnji o objektivnim i apsolutnim istinama.“

Treba se zapitati koliko je moralno da se jedan tako veliki zločin prebaci na ceo narod samo na osnovu današnjih politički motivisanih razloga? Zar nismo i mi, kao Srbi, optuženi za „genocid“ iz političkih razloga? Zar nismo mi ti koji bi ovo trebalo da najbolje razumemo?

„Genocid“ nije termin koji se može koristiti proizvoljno. Postoje posebni uslovi za to. Pustimo istoričare i pravnike da rade svoj posao.

Kao što je i gospodin Erdogan rekao „Naš zajednički cilj je da zajedno gradimo budućnost tako što crpimo snagu iz prošlosti samo za prijateljstvo i visoke ljudske ideale“ i tako bi trebalo da bude.

Dužnost članova parlamenta nije da izvlače neprijateljstva iz istorije, već da grade mirnu budućnost ispunjenu prosperitetom. Bilateralni odnosi između Turske i Srbije danas prolaze kroz najbolji period u svojoj istoriji što koristi našim zemljama kao i celom regionu. Obaveza svih, pa i parlamentaraca, jeste da te odnose štitimo i dalje razvijamo.

Udruženje za studije Centralne Azije

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari