Američka ofanziva 1

Zvaničnik Stejt departmenta Mejtu Palmer glavni je ovih dana u prenošenju poruka vašingtonske administracije Beogradu i Prištini.

 

Taj iskusni stručnjak za Balkan, koji je prema pričama iz diplomatskih krugova, još pre dve i po decenije, „znao svako selo na Kosovu“, ponovio je prekjuče na Andrićevom vencu da se SAD zalažu za ukidanje taksi i za nastavak pregovora o kosovskom problemu. Mada je Palmer napomenuo da Amerikanci „podržavaju ono što rade njihovi partneri i saveznici“, misleći, pre svega, na Francusku i Nemačku, činjenica je da Vašington preuzima vodeću ulogu u pokušajima pronalaženja rešenja za višedecenijski problem Kosova.

Stiče se utisak da se i Beograd i Priština uzdaju u SAD u narednoj fazi pokušaja „normalizacije odnosa“. Dok se kosovski premijer i predsednik, Ramuš Haradinaj i Hašim Tači, „zaklinju“ u savezništvo sa Amerikom, koje, prema njihovim tvrdnjama, nije dovedeno u pitanje ni odbijanjem Prištine da ukine takse, srpski predsednik Aleksandar Vučić je preko Palmera iznova pozvao američkog predsednika Donalda Trampa da poseti Beograd, ističući da se „nadamo da će SAD imati nešto balansiraniji odnos, koji bi bio nešto povoljniji po nas“. Da li će i jedna i druga strana na kraju „ostati kratkih rukava“, ostaje da se vidi, ali „ofanziva“ Vašingtona, za sada, deluje znatno ozbiljnije od pokušaja Evropske unije da „pomiri nepomirljive“.

Ono što „koči“ napore SAD odnosi se na „disonantnost tonova“ unutar same administracije. I površnim posmatračima jasno je da u Vašingtonu postoje dve „struje“ – jedna koja se oštro protivi razgraničenju i podeli kao mogućem „receptu“ za Kosovo, a, bliska je, uglavnom, američkim demokratama, i druga koja bi pristala i na takav „scenario“, pod uslovom da se Vučić i Tači o tome dogovore i ubede javnost u Beogradu i Prištini u delotvornost i i održivost navedenog rešenja. Na kraju, Tramp se doživljava kao neko kome Kosovo nije „na radaru“, ali ko bi želeo da skine „teret“ sa leđa Amerike.

U ovom trenutku čini se krajnje neizvesnom mogućnost da američki predsednik do kraja godine ugosti u Beloj kući Vučića i Tačija i čestita im na postignutom sporazumu, kako je pomenuo u pismu poslatom predsednicima Srbije i Kosova u decembru 2018. Ipak, na Balkanu su čuda vazda moguća, i treba verovati u „slučaj“, a slučaj je, kako reče Crnjanski „veliki komedijant“.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari