Srbija je bila dovoljno blesava u prošlosti da se zaleti u loše poslove, projekte ili kako god. Nije se toga oslobodila ni danas. Naravno, zato što je politička logika uvek važnija od ekonomske. Potreba da „čačkamo“ po tuđim dvorištima i demonstriramo uticaj i snagu koje nemamo, nezaustavljivo nas vuče u još jedan „posao decenije“ – kupovinu Luke Bar.


Iako se o toj kupovini intenzivno priča mesecima, niko još nije ponudio konkretan argument zašto bi naša privreda trebalo da kupi tu luku. Samo se drobi o nekom budućem strateškom značaju. Od strateškog značaja je i za Partizan i Zvezdu da budu učesnici Lige šampiona, ali kupovinom polu-Brazilaca i polu-Kamerunaca nikada tamo neće stići. Luka Bar nije prioritet srpske privrede. Iako je slovenački Koper dalji, kao i rumunska Konstanca, ironično zvuči da im je lakše da tamo dovoze i odvoze robu, jeftinije, brže i kako god već. Nije tajna da su neophodne gomile novca da bi se Luka Bar osposobila za veće domete. Najpre, potrebno je produbiti gaz da bi i veći brodovi dolazili do kontejnerskih terminala. Ko će to da uradi, kupac ili crnogorska država? Drugo, i ta infrastruktura kojom Luka Bar raspolaže nije baš čudo tehnike. Treće, potrebno je s tom robom proći kroz crnogorske i srpske planine brže od 30 kilometara na čas. To zahteva i milionska ulaganja u prugu Beograd -Bar. Puno novca, za šta? Neće ni Koper ni Konstanca sedeti skrštenih ruku i gledati kako ih Bar pretiče.

Da se ne lažemo – reč je o političkoj kupovini. Ne bi li Srbija kasnije mogla još malo da zabada prst u oko Crnoj Gori pošto je ova zabila nož u leđa s Kosovom. Zato se poslednjih meseci vodi traljava kampanja kako su, bog zna kako, Italijani i više od nas zainteresovani da cela ta priča zaživi. Da se napravi neki imaginarni koridor 11 od Bara ka Rumuniji. Iz Evropske unije su nekoliko puta glasno i jasno poručili da nema novih koridora. Ko nije gluv ili zna da čita, u Srbiji je to shvatio. Ostali se bave politikanstvom. Najgore od svega jeste to što privrednici nisu zainteresovani da kupe luku, pa ćemo da je kupimo mi, poreski obveznici, od kojih velika većina neće imati nikakvu korist niti će ikad videti svoju „svojinu“. A u Podgorici? Pa tamo se očigledno mole da Srbija kupi luku ne bi li dopunili svoj budžet. To ne kriju ni u svojim izjavama – da bi baš Srbija trebalo da kupi Luku Bar jer zašto da drugom ode nešto što smo zajedno gradili. U prevodu, nema drugih zainteresovanih pa hajde da luku „zavalimo“ makar Srbiji.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari