Sudeći po raspoloženju većine građana, ova vlast može da bude mirna. Vlada premijera Mirka Cvetkovića mogla bi lako da bude prva, nakon one njegovog imenjaka Marjanovića (1994-1998), koja će trajati pun četvorogodišnji mandat. Jedino neki iznenadni, autodestruktivni potez stranaka na vlasti, ili splet najgorih mogućih okolnosti na međunarodnom planu, mogao bi to da ugrozi.

Analiza rejtinga srpskih političkih stranaka u periodu jul 2008 – jun 2010, koju je Danas objavio juče, nemilosrdno je jasna – nijedna članica vladajuće koalicije, od osnivanja Vlade Srbije pre dve godine do danas, nije izgubila na rejtingu. Nivo podrške građana statistički je na nivou onog koji su imale u danima formiranja Vlade. Štaviše, trendovi su takvi da savez SPS-PUPS-JS postaje sve jači, dok zdrav razum govori da će Ujedinjeni regioni Srbije doneti Dinkiću, u po njega najgorem slučaju, dolazak do „magičnih“ pet odsto. Demokratska stranka i dalje čvrsto drži trećinu biračkog tela. LDP, koja ove dve godine ima ulogu takozvane konstruktivne opozicije, može da računa na 5-7 procenata. I sve ovo na sredini puta između dva izborna ciklusa. Svaka od pomenutih partija do sada je više puta pokazala da u predizbornoj kampanji „navuče“ još jedan do dva odsto glasova. Time lako dolazimo do računice da bi eventualni vanredni izbori, sem ukoliko njihovo raspisivanje ne bi bilo iznuđeno nekakvim po vlast katastrofičnim scenarijem, proizveli odnos snaga u parlamentu onakav kakav imamo danas, ako ne i kojeg poslanika više na vladinoj strani.

Šta je sa opozicijom? Ovih dana verovatno se najviše bave time u kojoj meri bi naprednjaci mogli da profitiraju u medijskom cirkusu povodom informacije o planiranom atentatu na Tomislava Nikolića. Danasova analiza je pokazala i da jačanje opcije Nikolić -Vučić dovodi do slabljenja Koštunice i, naravno, radikala. Fokusiranje na sličan profil birača, pored neizbežne liderske sujete, ali i izvesnih programskih razlika, na primer, u odnosu prema EU, sputavali su, i sputavaće, efikasnu saradnju SNS i DSS. Njihova nesposobnost, i manjak želje da se „okupe“ i profilišu precizne zajedničke ciljeve i metode za njihovo ostvarenje, ne čini ih ozbiljnom pretnjom koaliciji na vlasti. SNS, sve s Velimirom Ilićem, i pored podrške građana približne DS, jednostavno nema snage da izazove izbore.

Ukoliko ne bude iznenađenja, a za sada se ni na horizontu ne naziru, ova vlast ima sve šanse da izdrži do 2012. godine. Nadajmo se da to neće biti samo u korist onih desetak hiljada ljudi koji je čine.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari