(Ne)potrebne milijarde 1

„Razmišljajte o milijardama, ne o jednoj milijardi!“

Ovako su predstavnici američke DFC odgovorili ministru finansija Siniši Malom kada im je predočio ideju o garantnoj šemi za kredite za malu privredu u vrednosti od milijardu dolara.

Zvuči zamamno, zar ne?

Pitate nekog da vam da milijardu dolara, a on kaže, to je malo, uzmi više.

Detalj koji sliku kvari jeste taj što nam tih milijardu dolara niko neće dati.

Ta milijarda, ili ako se polakomimo, te milijarde, jesu krediti koje će građani Srbije sa sve kamatom morati da vrate.

To nas dovodi do pitanja, čemu ovolika fama oko posete delegacije iz Vašingtona, u kojoj su bili predstavnici ove novoformirane institucije koja je voljna da nam odobri ove zajmove?

Ako gledamo samo „hladni keš“, malo toga opravdava ovakav doček.

Moglo bi se reći da prisustvo Grenela i činjenica da je dogovor sklopljen pod Trampovim pokroviteljstvom ima političku težinu, te se može tumačiti kao znak zbližavanja u odnosima Srbije i SAD, ali ova konkretna poseta je bila čisto ekonomske prirode.

A ekonomski ovi krediti nisu ni po čemu specijalni.

Ono čemu se Srbija može nadati su niže kamatne stope, ali je i to pod znakom pitanja, pošto je poseta prošla bez objavljivanja bilo kakvih finansijskih detalja.

Ne zna se ni da li će zajmovi biti uslovljeni angažovanjem američkih firmi na projektima, što bi bio očekivani zahtev SAD (slično rade i EU, Rusija i Kina), ali bi to ograničilo konkurenciju među izvođačima i dobavljačima.

Sam iznos kredita takođe nije nešto neobično za Srbiju.

Tri do četiri milijarde koliko se uglavnom pominje kao iznos za finansiranje infrastrukturnih projekata je novac koji bi Srbija mogla da dobije i redovnim putem.

Dakle, ovaj dogovor je, bar prema onome što je do sada rečeno, prilično rutinski.

A kad se Srbija već zadužuje, trebalo bi da to čini samo za one projekte koji će joj doneti dugoročnu korist i samo u onoj meri u kojoj naš javni dug to može da podnese.

To što je neko spreman da nam pozajmi više novca, ne znači da mi nužno taj novac treba i da uzmemo.

To je kao kad banka pokušava da privoli klijenta da uzme veći kredit, ili da uz kreditnu karticu otvori i dozvoljeni minus.

Ako do tada niste planirali da se zadužujete, treba dva puta razmisliti na šta ćete taj novac potrošiti i kako ćete ga vratiti.

Sve ovo ne znači da interesovanje DFC-a nije dobro za Srbiju.

Dobro je.

Jer je uvek dobro imati još jedan kanal finansiranja, naročito ako bude povoljniji od drugih.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari