Neželjeni raspad DJB 1

I opoziciono i provladino nastrojeni posmatrači politike mogli bi da likuju zbog potpunog raspada koji je snašao pokret Dosta je bilo Saše Radulovića.

Prvi bi mogli reći da je reč o propasti ideje „novih ljudi“ koji donose „novu politiku“ i „novu opozicionu scenu“. Drugi, da je Aleksandar Vučić prvi procenio kakav je Radulović kao političar i da mu je na vreme pokazao „izlaz“ iz Vlade Srbije. To budući da je Saša Radulović na političku scenu ušao prvo kao ekonomista i bloger, pa kao ministar privrede u Vladi Ivice Dačića i prvog potpredsednika Vučića, ali na Vučićev poziv, da bi ubrzo postao opozicionar.

Međutim, likovanju zapravo nema mesta. DJB je vezao i potrošio opozicionu energiju i nade opozicionih birača, koje su dodatno oslabile opozicionu scenu. Jer, pokret Dosta je bilo 2016. godine ušao je u parlament kao pojedinačno najjača opoziciona lista. Osvojio je 16 poslanika, koliko i koaliciona lista oko Demokratske stranke, ali DS je već u startu imala manje mandata, budući da je jedan broj mesta, otišao partnerima poput Tomislava Žigmanova. Saša Radulović, tadašnji neprikosnoveni lider DJB, pokušavao je da se odmah postavi i kao predvodnik opozicije. Već prilikom konstituisanja skupštinskih tela, pa nadalje, prilikom svakih narednih izbora, i drugih događaja, DJB je naročito htela da istakne svoju posebnu ulogu. I lidersku ulogu u opoziciji. I sa svakim od tih nastojanja, opozicija se još više krunila, a opozicioni prostor fragmentirao. Nijedna suvisla koalicija nije iz toga nastala – najveće rasipanje glasova na ovogodišnjim beogradskim izborima u martu donela je upravo neuspešna zajednička lista DJB i Dveri Boška Obradovića. Imali su oko 40.000 glasova i njima je najmanje nedostajalo za cenzus. Takođe, nijedna opoziciona ideja ili inicijativa nije zaživela – u protekle dve godine opozicija u parlamentu nema praktično ni najmanji uspeh koji može da prikaže.

Tako da raspad DJB, sada kada je od Radulovića otišlo 14 poslanika, kada je ostala jedino Branka Stamenković, nije samo neuspeh ovog pokreta. Kolateralna šteta od tog raspada je zadesila celu opozicionu scenu, koja je ostala bez svog najjačeg poligona – parlamenta.

I pokazala da opozicija bez stožerne snage, odnosno bez grupacije koja neće delovati rušilački, već kao neko ko prikuplja i sabira, postaje samo bespomoćni dekor u poslaničkim klupama. Sasvim zanimljivo, sad kad stožerne snage nema – imamo stožer u jednoj ličnosti. To je Dragan Đilas, koji je u Savezu za Srbiju nešto kao samostalna ličnost bez svoje organizacije, a koji deluje kao integrativni faktor na ostale. Pa da vidimo i kako će to proći.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari