Predsednik Srbije Boris Tadić razgovarao je u Njujorku, na marginama 66. zasedanja, sa američkom državnom sekretarkom Hilari Klinton o izuzetnoj saradnji Srbije i SAD u borbi protiv organizovanog kriminala i terorizma i zahvalio Vašingtonu na podršci priključenju Srbije EU, ali je konstatovao da i dalje postoje različita mišljenja dve zemlje o Kosovu.

Za sada je to sve što je srpska javnost saznala o jednom od ključnih sastanaka koje je predsednik Srbije imao u Njujorku, a ne treba posebno istaći da od angažmana Amerike, na ovaj ili onaj način, nema rešavanja pitanja Kosova i njegovog severnog dela. Da se slažemo oko toga da se ne slažemo o problemu Kosova, znamo već dve godine, kada je u Beograd došao potpredsednik SAD Džozef Bajden.

Ništa sadržajnije nismo saznali ni o njegovom susretu s Ketrin Ešton, visokom predstavnicom EU za spoljnu politiku i bezbednost, od čijeg mišljenja takođe zavisi realizacija mnogih želja i nada Srbije, ponajpre politička odluka o dobijanju statusa kandidata za članstvo u EU.

Ne treba biti posebno pametan i zaključiti da je Tadić ispitivan na temu šta Srbija namerava i hoće na severu Kosova, kako to planira da izvede i koliko može da utiče na sprečavanje eventualnog nasilja koje su možda spremni da izazovu Srbi koji drže blokade. Ostaje nada da je Tadić uspeo da da prave odgovore i da Klintonovoj i Eštonovoj nije izdeklamovao govor pripremljen za Generalnu skupštinu u kojem je ponavljao fraze o konstantnom vođenju dijaloga i da se samo kroz kompromis može doći do rešenja. To se valjda već podrazumeva, jer se Srbija Evropi, pa i svetu, predstavlja kao civilizovana država koja više ni za šta ne planira da ratuje.

U „novom-starom“ govoru Tadića u Generalnoj skupštini, naveo je da Srbija u ovom trenutku ima dva cilja, a to su: da obezbedi opšteprihvatljivi sporazum o Kosovu, koji bi osigurao čvrste garancije za srpsku zajednicu i ubrzan napredak na putu ka članstvu u EU. Reklo bi se da ova dva cilja Srbija ima već duži niz godina i da njihovo ostvarivanje teško ide, iako Tadić smatra da su oba ostvariva. Kada? Kako? Do sada se ispostavlja da ono što je za Beograd prihvatljivo, podrazumeva korak unazad za Prištinu. Gde je tu opšte prihvatljiv sporazum o Kosovu? Tadić je takođe ustvrdio da bi bilo neozbiljno da bilo ko pomisli da jedan od ovih ciljeva mora da bude žrtvovan u korist drugog. Šta onda znači poruka da će Srbija izabrati Kosovo ukoliko na putu ka EU bude time uslovljena?

Bilo kako bilo, Tadićev put u Njujork, bar za sada, nije doneo ništa novo. Ali ne treba se iznenaditi ukoliko dešavanja na Kosovu narednih dana osvetle teme razgovora srpskog predsednika i visokih funkcionera SAD i EU.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari