Đaci "izgubili" pola godine školovanja 1Foto: Ivana Šundić

Zbog promena u načinu rada škola izazvanih pojavom virusa korona, đaci u Srbiji su „izgubili“ pet do šest meseci školovanja, a pandemija nas je kao društvo do sada koštala oko 700 miliona evra.

Ove procene za Danas iznosi Aleksandar Baucal, profesor Filozofskog fakulteta u Beogradu, na osnovu iskustava drugih zemalja, budući da i dalje nemamo „čvrste“ podatke o tome koliko se razlikuje znanje naših učenika pre i posle pandemije.

– Jedini pouzdani način da se procene efekti nastave i učenja od izbijanja pandemije bi uključivao istraživanje koje bi omogućilo poređenje, na primer, postignuća učenika koji su ove godine završili osmi razred ili četvrti razred srednjeg obrazovanja, sa odgovarajućim đacima koji su završili osnovnu, odnosno srednju školu 2019. Nažalost, već 20 godina nismo uspeli da uspostavimo sistem nacionalnih testiranja koji bi nam omogućio takve analize – kaže Baucal.

On napominje da poređenje rezultata na maloj maturi ne može da pomogne u proceni šta su učenici dosad izgubili, jer su testovi završnog ispita olakšani, pri čemu se ne zna ni u kojoj meri su zadaci bili lakši. U takvoj situaciji, dodaje naš sagovornik, ostaje nam da se oslonimo na iskustva drugih zemalja.

– Možemo, recimo, da uzmemo u obzir šta se desilo u zemljama koje imaju kvalitetan obrazovni sistem koji se uspešno i pametno nosio sa problemima tokom pandemije. Dobar primer je Holandija. Na osnovu velike baze podataka (preko 350.000 učenika) u drugom polugodištu 2020. godine došlo se do saznanja da je efekat pandemije na obrazovna postignuća učenika bio negativan i da je bio ekvivalentan petini školske godine (što je otprilike 1,5 do dva meseca), pri čemu je taj efekat bio značajno veći kada je reč o učenicima čiji roditelji imaju niže obrazovanje. Drugim rečima, da bi se neutralisao taj efekat učenicima je bilo potrebno dodatnih 1,5 do dva meseca školovanja. Pritom treba uzeti u obzir da su škole u Holandiji dobro opremljene, da je digitalizacija obrazovanja dostigla zavidan nivo i pre pandemije, zbog čega je prelaz na onlajn nastavu i učenje bilo lakši, a sam kvalitet nastave na visokom nivou, ističe Baucal.

Ako pođemo od pretpostavke da je efekat pandemije na naše učenike sličan ovome, to bi, prema rečima Baucala, značilo da su đaci u Srbiji od marta 2020. do juna 2021. „izgubili“ otprilike pet do šest meseci školovanja.

– Uz pretpostavku da se naš obrazovni sistem nešto slabije snašao sa teškim izazovima obrazovanja tokom pandemije, gubitak bi mogao da bude i veći. Polazeći od činjenice da je budžet za osnovno i srednje obrazovanje u 2020. godini iznosio 1, 2 milijarde evra, to bi značilo da nas je ovaj gubitak kao društvo koštao oko 700 miliona evra, navodi Baucal.

Na pitanje da li će se nove okolnosti školovanja odraziti i na rezultate naših đaka na međunarodnim testiranjima, kakva su PISA i TIMSS, Baucal kaže da su analize koje su se oslanjale na PISA podatke došle do slične procene kao što je gore pomenuta. On napominje da na proleće 2022. sledi nov ciklus PISA istraživanja i da se mogu očekivati niži rezultati u mnogim zemljama, ali će u nekim državama taj efekat biti negativniji.

– Na osnovu ranijih ciklusa PISA studije znamo da je efekat jedne godine školovanja u Srbiji niži nego u evropskim zemljama, u kojima postoji kvalitetnije obrazovanje tako da pad u postignućima u Srbiji može u apsolutnim merama da bude niži. S druge strane, ako je pandemija u većoj meri pogodila kvalitet obrazovanja u Srbiji nego u tim drugim zemljama, gubitak naših đaka može da bude jednak ili čak i veći. U ovom trenutku je teško proceniti šta će pokazati PISA rezultati. Iz tog razloga svi će ih pažljivo analizirati kako bi dobili odgovor na ovo otvoreno pitanjem ističe Baucal, napominjući da te nalaze ne treba koristiti isključivo da bismo saznali ko je prošao gore ili bolje od nas, već da bismo napravili pametan plan kako da ovim generacijama učenika nadoknadimo ono što je propušteno zbog pandemije.

Istraživači upozoravaju da će promene u način rada škola produbiti jaz između učenika iz bogatijih i siromašnih porodica. Smiljana Jošić, sa Instituta za pedagoška istraživanja, kaže da već sada dosta istraživanja iz naše zemlje potvrđuju da učenici iz porodica višeg socioekonomskog statusa postižu bolja postignuća.

– Ako znamo da obrazovni sistem upravo pruža mogućnost da se taj jaz smanji, onda je očekivano pretpostaviti da se on poveća u situaciji kada učenici imaju ograničenu podršku sistema i oslanjaju se najviše upravo na roditelje, njihovo znanje i obrazovanje, tehnološka sredstva, privatne časove… Sve su to indikatori koji se mere kada se računa socioekonomski status. Učenici kojima je škola jedina potpora učenju, ostaju bez nje i ne napreduju. A sa druge strane imamo učenike koji ostaju u kući, ali imaju dodatnu podršku da isprate nastavu na daljinu i tako umanje nedostatak redovne škole. Oni čak mogu i više da napreduju, jer imaju individualizovan pristup učenju. Tako se stvara još veći jaz između učenika jer neki napreduju, a drugi stagniraju. Ovakve nalaze ćemo moći da potvrdimo sa narednim ciklusima međunarodnih studija TIMSS i PISA, kaže Jošić.

Veće razlike u kvalitetu obrazovanja

Aleksandar Baucal kaže da su, čak i u razvijenijim zemljama, učenici koji žive u težim uslovima bili daleko veći „gubitnici“ kada je u pitanju obrazovanje. „U velikom broju zemalja postoje nalazi da je pandemija povećala razlike u kvalitetu obrazovanja između dece koja žive u boljim uslovima (obrazovaniji roditelji, veća primanja u porodici, deca imaju svoj prostor za učenje, ne dele kompjuter koji koriste za učenje sa drugima, imaju dobar internet itd.) i dece koja žive u nepovoljnim uslovima. Pri tome, deca iz osetljivih grupa se ne suočavaju samo sa gubitkom u pogledu kvaliteta obrazovanja. Kod njih je pandemija povećala rizik od preranog napuštanja obrazovnog sistema“, ukazuje Baucal.

Dopis školama o ekskurzijama

Ministarstvo prosvete uputilo je dopis osnovnim i srednjim školama o održavanju ekskurzija i nastava u prirodi, prenose elektronski mediji. Navodi se da se te aktivnosti mogu održati samo u slučaju da su škola koja organizuje putovanje i sredina u kojoj se putuje u zelenoj zoni. Potrebno je da se direktori škola obrate nadležnim zavodima za javno zdravlje neposredno pred put, a najranije sedam dana i provere da škola i lokacija nastave u prirodi, izleta ili ekskurzije nisu u crvenoj zoni.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari