Politika SAD i EU prema Kosovu se ne razlikuje 1Foto: Twitter

Ne vidim da sada u SAD postoji neko konkretno lobiranje, ni srpske ni albanske strane, kad je reč o Kosovu.

Čini mi se da su se Albanci zadovoljili kad su dobili – proglasili nezavisnost koju su podržale SAD. Na neki način tu su završili svoj posao i sad ne znaju koji bi bio cilj njihovog lobiranja. S druge strane, ne postoji nikakav dokaz ozbiljne aktivnosti, čak ni bilo kakve aktivnosti Srbije u SAD na lobiranju da se situacija oko kosovske nezavisnosti promeni – kaže u razgovoru za Danas Džim Džatras, američki politički analitičar, bivši diplomata i savetnik za spoljnu politiku, lobista firme „Vanebl“ i predsednik Američkog saveta za Kosovo.

On je danas završio privatnu posetu Srbiji tokom koje se pojavio kao svedok odbrane pred Višim sudom u Beogradu u procesu Eparhije raško-prizrenske protiv direktora nekadašnjeg Eparhijskog centra „Rade Neimar“ Predraga Subotičkog, odgovornog arhitekte Jelene Šubarević, raščinjenog i iz SPC isključenog bivšeg episkopa raško-prizrenskog Artemija (Radosavljevića) i raščinjenog protosinđela Simeona (Dejana Vilovskog). U razgovoru za naš list Džim Džatras govori o aktuelnim pregovorima o KiM, angažmanu na lobiranju protiv kosovske nezavisnosti, koje je sad jedna od tačaka optužnice protiv vladike Artemija.

Politika SAD i EU prema Kosovu se ne razlikuje 2

* U Beogradu se dosta spekulisalo o zajedničkom lobiranju u SAD predsednika Srbije i Kosova Aleksandra Vučića i Hašima Tačija oko podele i razgraničenja na KiM. Kakva su Vaša saznanja o tome?

– Ne znam da li su Vučić i Tači zajedno lobirali, ali bilo je razgovora o razmeni teritorija – da severna Mitrovica pripadne Srbiji, a Preševo nezavisnom Kosovu. Dobili smo informacije da se o tome pričalo u Trampovoj administraciji, ali da nisu bili ubeđeni da treba ići tim putem. Amerikanci nisu reagovali u tom pravcu verovatno i zato što znaju da bi Evropa pružila snažan otpor takvim rešenjima, kao i neke albanske političke grupacije poput ove oko Abdulaha Hotija. I ja mislim da je to loša ideja.

* Da li su SAD i EU, ipak, saveznici kad je reč o pravnom regulisanju međunarodne pozicije samoproglašene kosovske države i da li je to zapravo pravi cilj svih pregovora Beograda i Prištine?

– Ne postoji ozbiljna razlika između politike SAD i EU prema Kosovu, uprkos činjenici da se pet zemalja Unije još uvek ne slaže sa „zajedničkom“ politikom Brisela. Pretpostavljena nezavisnost Kosova smatra se nespornom činjenicom, koju oni nikada neće moći da preispituju. Sa njihove tačke gledišta, svi pregovori moraju da na kraju dovedu do promene stava Srbije.

* Kako ste doživeli Vučićev i Hotijev sastanak u Vašingtonu sa američkim predsednikom Donaldom Trampom i potpisivanje tog dokumenta, šta god on bio?

– Devedeset posto to je bio jeftina američka foto promocija zamišljena kao neka vrsta mini Kejmp Dejvida sa krajnim rezultatom da se to prikaže kao pomoć Izraelu.

* U Beogradu ste svedok u sudskom procesu u kome se u optužnici pominje i sporazum iz 2006. između advokatske kuće Venabl, čiji ste zastupnik i SNV KiM o lobiranju protiv kosovske nezavisnosti. Koliko su za potpisivanje tog sporazuma bile važne tadašnje političke okolnosti – početak pregovora Beograda i Prištine pod posredništvom Martija Ahtisarija, koji nije krio da će se oni završiti nekim vidom kosovske nezavisnosti?

– Ne samo moje, nego i mišljenje vladike Artemija, kao i svih u SNV KiM, uključujući i predsednika Dragana Velića bilo je „voz izlazi iz stanice“ i da je pokrenut proces koji vodi za nezavisnosti Kosova. Nismo videli da neko bilo šta ozbiljno radi da se taj voz zaustavi ili da se bar uspori. Zato smo naše aktivnosti i istinu o Kosovu direktno usmerili ka američkim političarima i narodu sa potpuno suprotnom pričom od one koju su slušali od albanskih lobista da je „Kosovo mesto gde je anđeoski plemeniti NATO spasao nevine Albance od genocida zlih Srba komunista“. Mi smo rekli da to nije tačno i da je pravo stanje da je na „Kosovu američka vlada pomogla teroristima i džihadistima da proteraju hrišćansku zajednicu“, što se albanskim lobistima nije ni malo dopalo. Po njihovim histeričnim reakcijama bilo je jasno da smo im preuzeli čitavu scenu vezanu za događanja na Kosovu, jer su pre našeg lobiranja bili ubeđeni da su oni vlasnici američke spoljne politike vezano za Kosovo i da samo fali da se veže mašnica na tu već „spakovanu tortu“ o kosovskoj nezavisnosti.

* Kakvi su bili dometi lobiranja koja su, posle Vašeg angažovanja, preduzeli vlada Vojislava Koštunice i kabinet predsednika Borisa Tadića?

– Grupa koja je lobirala za Vladu Srbije bila je vladina zvanična grupa, sa kojom smo imali kontakte. Ali ona nije imala tu „žaoku“ i sve instrumente koje smo mi mogli da koristimo da bi plasirali istinu. Nikada nisam čuo da se ta grupa bavila konkretno Kosovom. Više je bila orijentisana na neku opštu priču o poboljšanju odnosa između Srbije i SAD. Verovatno je u okviru tog širokom dijapazona bilo i pitanje Kosova, ali ono nije bilo ključno. Mi smo od starta imali nekoliko ciljeva. Prvi, kako da utičemo na američku i vlade svih drugih zapadnih zemalja. Drugi je bio usmeren na Srbiju – da se u njoj shvati da bitka za Kosovo nije završena i da se srpskim političarima drži „žar pod nogama“, kako bi nešto uradili. Treći cilj bile su države poput Indije i Izraela koje se tada još nisu javno opredelile oko Kosova. Četvrti cilj našeg delovanja bila je Rusija, za koju su Amerikanci mislili da će „progutati“ kosovsku nezavisnost. Uspeli smo da Rusija ne samo ostane principijelna svojim stavovima o međunarodnom pravu, nego i da bez kompromisa bude na strani srpskih interesa.

Što se tiče novca za lobiranje, poslednja uplata bila je 2008, otprilike dve godine posle potpisivanja sporazuma. Ali, iako smo bili svesni da nam novac ne dolazi, nastavili smo da radimo cele 2008. i 2009, sve do 2010. godine. Skoro dupli period. I ne samo to, čitava PR kampanja kroz platformu na internet stranici Američkog saveta za Kosovo godinama posle 2010. nastavila je sa plasiranjem informacija, objavljivanjem mišljenja i članaka. Ta stranica je trajala gotovo do danas.

Paradoks i usluga

* Da li je paradoks to što je Izrael priznao Kosovo na kome od 1999. više nema Jevreja i da su među najvećim albanskim lobistima u SAD kongresmeni jevrejskog porekla?

– Činjenica da su mnogi najjači američki zastupnici kosovskih Albanaca bili Jevreji predstavlja svojevrsni paradoks s obzirom na čišc´enje lokalnih Jevreja sa Kosova i prisustvo radikalnih islamskih elemenata tamo. Ti zagovornici uključuju liberalne demokrate, poput pokojnog predsednika Odbora za spoljne poslove doma Toma Lantosa i uskoro bivšeg kongresmena Eliota Engela, kao i mnoge takozvane „neokonzervativce“ među republikancima. Kao što je episkop slavonski Jovan pouzdano izvestio, čitav izraelski establišment bio je protiv uspostavljanja diplomatskih veza sa Kosovom, ali je to bila lična odluka Benjamina Netanjahua. Nema sumnje da je ovo bila izborna usluga njegovom prijatelju Trampu.

Novo svedočenje

– U principu raspoložen sam da dođem na novo svedočenje bilo 30. oktobra ili 2. decembra, ali to ću moći da preciziram kad se vratim kući i vidim šta se očekuje u Americi – kaže Džems Džatras, koji je zbog ranije zakazanih obaveza prošlog ponedeljka napustio sudnicu pre ispitivanja Tužilaštva. Tad nije imao zvaničan sudski poziv, a sad je dobio mogućnost da zvanično izabere datum jednog od zakazanih pretresa.

Prevod: Veljko Sikirica

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari