Obrazovane, pametne, sposobne i privlačne Poljakinje sve češće od svog emancipovanog života beže u tišinu manastira i u poslednje vreme upravo one šire redove strogih katoličkih kaluđerskih ženskih redova. Novi masovni fenomen da poljske intelektualke, advokatice, lekarke, naučnice, ili umetnice, žene kojima, kako se kaže, „leži svet pod nogama“, odlaze u kaluđerice iznenađuje i sociologe, ali i samu Crkvu.

Obrazovane, pametne, sposobne i privlačne Poljakinje sve češće od svog emancipovanog života beže u tišinu manastira i u poslednje vreme upravo one šire redove strogih katoličkih kaluđerskih ženskih redova. Novi masovni fenomen da poljske intelektualke, advokatice, lekarke, naučnice, ili umetnice, žene kojima, kako se kaže, „leži svet pod nogama“, odlaze u kaluđerice iznenađuje i sociologe, ali i samu Crkvu.
Navikle da odlučuju o sebi i drugima, najčešće i o svojim muškim kolegama, one se odjednom, bez reči, pokoravaju surovoj disciplini, recimo, reda karmelićanki koje provode vreme u nemim molitvama, a tišinu meditacije prekidaju samo na jedan sat dnevno. Ima ih čak i među kaluđericama od kojih se traži najviše odricanja, da progovore samo jednom nedeljno, ili da po papinom naređenju ne napuštaju manastirske zidove ni za sahranu najbližih.
„Pre nego što su došle kod nas bile su samostalne, živele su kako su htele. Svet im je ležao pod nogama. Ljudi su im se divili, a izabrale su da svet na njih zaboravi. Zaista nemam objašnjenje“, rekla je listu Đenjik o svojim novim karmelićankama majka Marija Ina, koja je na čelu manastira tog ženskog kaluđerskog reda u Varšavi. I moćna Poljska katolička crkva čudi se kako te obrazovane Poljakinje podnose više nego vojnički režim u manastirima i pokoravaju se naređenjima starijih sestara koje najčešće nemaju ni maturu.
Ni sociolozi za sada nemaju objašnjenje za taj fenomen, mada Irena Borovjak iz Religijskog instituta Jagelonskog univerziteta u Krakovu upozorava da je indikativno da u kaluđerice odlaze upravo žene koje su u materijalnom smislu postigle sve. „Odjednom osećaju duhovnu pustoš i nedostatak cilja u životu“, kaže Irena Borovjak.
Sve traženije je i takvo lečenje zavisnosti od kompjutera, Interneta i mobilnih telefona koje se zahvaljujući novcu iz Evropske unije sprovodi u manastiru u Ritvjanama, na jugu Poljske.
„Čim smo se dosetili da ponudimo i terapiju podneli smo projekt EU i dobili 3,5 miliona evra“, kaže Vjeslav Kovalevski iz tog manastira. Dok su 2005. manastiri koji odmor u stilu pustinjaka, bez mobilnih telefona i kompjutera, nude pojedincima, nikako parovima, mogli da se nabroje na prste jedne ruke, naredno leto Poljaci će moći da provedu u nekoliko desetina takvih manastira.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari