Prelević: Država i mafija se uzajamno kontrolišu, pa je moć "raspoređena na obe strane" 1Foto: FoNet/Nenad Djordjević

Država i mafija se uzajamno kontrolišu, pa je moć „raspoređena na obe strane“, izjavio je u intervjuu FoNetu advokat Božo Prelević, nekadašnji koministar policije, i ocenio da su institucije ključne za borbu protiv organizovanog kriminala, ali da su one uništene po „modelu vertikalnog prodora varvarstva koji ih razara“.

Prelević ljude koji Srbiju vide kao „mafijašku državu“ ne doživljava kao kritičare vlasti, već kao one koji zaključuju na osnovu onog što može da vidi svako razuman i prosečno inteligentan, a ne pravi se da spava.

Povodom nedavnog intevjua bivšeg načelnika Uprave kriminalističke policije Rodoljuba Milovića za NIN i KRIK, on je u serijalu Kvaka 23 istakao da je Milović bio „odličan policajac“ i ocenio da je „mogao da kaže mnogo više“.

„Činjenica da je u penziji ne umanjuje značaj onoga što je rekao“, smatra Prelević i podseća da podaci o vezama ministra Zlatibora Lončara i lidera radikala Vojislava Šešelja sa zemunskim klanom već postoje u sudskim spisima i izjavama svedoka saradnika u postupku za ubistvo Zorana Đinđića.

On je novinarki Danici Vučenić rekao da se „mi 5. oktobra nismo suočili na adekvatan način sa organizovanim kriminalom, jer je neko mislio da može na drugi način“. Budući da je u prvoj vladi posle 5.oktobra inicirao formiranje policijske grupe Poskok za borbu protiv organizovanog kriminal, Prelević podseća da su devedesetih postojali „ljudi iz mafije koji su imali legitimaciju države i službe državne bezbednosti“.

On tvrdi da i „danas postoje oni koji imaju legitimaciju države“ i ilustruje da su „to ona dvojica sa Kosova, pa braća Malović koja organizuju izbore sa kolima bez tablica i sa tučama“, a pominje i „ona prava čuda oko Kopaonika i onog Zelju“. I „navijačke grupe su ekstremno dobar zaštitnik sistema, ali istovremeno i oni koji bi mogli da ugroze vlast“, ocenio je Prelević, uveren da predsednik Srbije Aleksandar Vučić „to zna“.

Pomenuo je, kao primer, da se Parada ponosa proteklih godina odvija bez problema i da utakmice mogu da se održe bez incidenata, a da je „upotreba tih grupa i njihova veza sa sistemom bila jasna u incidentima paljenja ambasada tokom mitinga za Kosovo“.

Kao indikativan detalj o kojem je i Milović govorio, Prelević je ukazao na „veze velikog broja ljudi, koji su na ovaj ili onaj način povezani sa ubistvom Đinđića, i Srpske radikalne stranke, kojoj niko ništa ne može“. „Izručili ste sve generale vojske i policije Hagu, a ne date Vjericu Radetu. Svaki policajac bi dobio otkaz da je osuđen u nekom postupku, ali za poslanika to ne važi, što govori da imaju neku moć“, predočio je Prelević.

On slučajeve, poput intervjua Milovića ili sveočenja policijskog inspektora iz Niša Nebojše Blagotića, vidi kao „incidente“ iza kojih se ništa neće dogoditi. „Srbija je zagledana u rijalitije, parove, zadruge i političke monologe“, obrazložio je Prelević, koji misli da „veliki broj Srba nije spreman da se bori za Srbiju“.

Upitan da li danas država kontroliše mafiju i obrnuto, on je odgovorio da je reč o „uzajamnoj kontroli i da je moć raspoređena na obe strane“. „Govoreći o mafiji generalno, ona traži prava za svoje monopole, bez obzira da li je reč o mini hidroelektranama, vetroparkovima, kineskim garažama ili arapskom Beogradu na vodi“, rekao je Prelević.

Oni to, kako je precizirao, traže na osnovu nekih ranijih činjenja, budućih činjenja ili direktnih veza s vlašću. Ako vlast želi obračun sa mafijom, „neka napravi Sablju i neka udari na njih“, poručio je Prelević, dok je „političku i institucionalnu tišinu“, povodom iskaza o vezama države i organizovanog kriminala, označio kao „nedostatak odgovora“. „Svedoci saradnici, koji ne smeju da lažu, jer će dobiti 40 godina zatvora, u postupku za ubistvo premijera Đinđića na najneprijatniji mogući način su doveli Lončara u vezu sa klanom“, podsetio je Prelević.

Kako je precizirao, naveli su da je za „vreme njegove smene umrla osoba koju su oni pokušali da ubiju, da je za to dobio auto određenog broja motora i registarskih tablica, stan“.

Prelević ističe da su institucije ključne za borbu protiv organizovanog kriminala, ali smatra da su one uništene po „modelu vertikalnog prodora varvarstva koji ih razara“. U tom kontekstu pominje da je parlament, koji u teoriji postoji kao mesto suočavanja ideja, „ubijen i pretvoren u mesto na kome se sluša zvonce i govore isti tekstovi“. „Čekajte, šta znači tvrdnja nije kriv, jer je urađen poligraf, šta znači ‘Babiću, ja sam tebe štitio'“, upitao je Prelević, aludirajući na Vučićeva javna obraćanja, povodom sudara na naplatnoj rampi, u kojem je jedna žena izgubila život.

Prema rečima Prelevića, u tom postupku, u kojem zastupa porodicu, „tužilac šest meseci ne može da dobije snimak, ali ga zato dobija partija“. On, međutim, kao manji problem vidi „to što je aktuelna vlast ubila insitucije od onog da se to sviđa najmanje trečini biračkog tela“. To je, kako je ocenio, posledica „dugotrajnog moduliranja javnog mnjenja, katastrofalnog školstva i katastrofalnih medija“.

Ipak, prema rečima Prelevića, nešto se dešava, jer pre samo godinu dana „nije bilo ni Jutke, ni Simonovića, ni Babića“, ne zato „što se takve stvari nisu događale, već zato što o tome niko nije govorio“.

On misli da je u ovim okolnostima „rešenje da građani masovno istupe, poput Rumuna ili Čeha, i izbore se za svoja prava, umesto što su rešili da ne rade ništa“. „Ako dopustite da vas komšija maltretira, da vas na poslu maltretiraju, da vas vlast maltretira, to nije samo pitanje Vučića, već ireverzibilnog procesa, u kojem organizam odbacuje imuno ćelije a zadržava toksine i maligne ćelije, i ne može da preživi“, predočio je Prelević.

Kako je upozorio, „Srbi su Srbe, ovakvim svojim ponašanjem, osudili na smrt, tihim umiranjem u bedi“. Jedino rešenje je nepristajanje na kršenje zakona, koje se dešava „na svakom ćošku“, ocenio je Prelević, koji smatra da je to uočljivo i u „radu parlamenta, koji nije parlament, i u radu REM, koji nije REM, jer su te institucije same sebe razvlastile“.

Prema njegovom mišljenju, u takvoj situaciji mogućnosti su da se selimo, ležimo na patosu, ili da „uzmemo stvari u svoje ruke“. „Da regulišemo saobraćaj, poput onog čoveka koji je pre neki dan, po nevremenu, u saobraćajnom kolapsu, u nedostatku policije, regulisao saobraćaj na raskrsnici Takovske i Kneza Miloša“, zaključio je Prelević.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari