Foto: Wikipedia/ InDoRoN

Istraga o ovim ubistvima vodi se od 2005. godine, ali je predmet usporen jer se jedan od osumnjičenih nalazi u Srbiji, saznaje Balkanska istraživačka mreža Bosne i Hercegovine (BIRN BiH).

Hasna i Vasvija Buturović nisu se 1992. vratile iz ljetne šetnje kod Boračkog jezera u blizini Konjica, gdje Sead Buturović već 24 godine čeka pravdu za ubistva svoje majke i sestre. „One su, šetajući kod Boračkog jezera, naletele na srpsku patrolu, koja ih je skrenula u Bijelu i tako su ih gore odveli i svirepo ubili. Nisu ih zakopali, životinje su raznijele njihove leševe“, kaže za BIRN BiH Buturović. On dodaje da je 1994. godine u razmjeni dobio dva „mini, improvizirana sanduka“.

„Posmrtne ostatke majke i sestre sam mogao da stavim u dvije najlon kese. Na osnovu nekoliko komada haljine koju je moja rahmetli majka nosila, prepoznao sam da se radi o njoj“, prisjeća se Buturović. Više od 200 drugih civila ubijeno je u Konjicu tokom proteklog rata, a za njihove smrti još uvijek niko nije odgovarao po komandnoj odgovornosti.

Za granatiranje Konjica tokom rata nije podignuta nijedna opsežnija optužnica protiv pripadnika Vojske Republike Srpske (VRS) i Hrvatskog vijeća obrane (HVO), iako je, prema tvrdnjama advokata sa ovog područja, do sada sprovođen niz istraga.

Advokat Nijaz Đuliman, koji zastupa jednu od porodica stradalih Konjičana, kaže da se radi „o složenom predmetu i više događaja, a lokalitet tih događaja je od Nevesinja do Boračkog jezera, odnosno do Boraka“ i da se predmet koji on prati nalazi u Tužilaštvu BiH od 2005. godine.

Prema saznanjima Đulimana, Tužilaštvo BiH zna i ko je general VRS-a odgovoran za granatiranje Konjica, ali je problem njegova nedostupnost organima gonjenja u BiH. „Riječ je o Bori Antelju, ali se osumnjičeni nalazi u Beogradu i Srbija ga neće isporučiti, u to sam ubijeđen, niti će se voditi postupak protiv njega ovdje u BiH. Stoga sam predlagao da se u Tužilaštvu BiH razdvoji predmet, te da se podigne optužnica protiv drugih pripadnika VRS-a“, objašnjava Đuliman.

U razgovoru za BIRN BiH, Boro Antelj kaže kako ga nikada niko od istražnih organa, ni BiH ni Srbije, nije pozivao na saslušanja. On je tokom rata u BiH bio komandant Druge hercegovačke lake pješadijske brigade VRS. „Apsolutno nikad nije bilo poziva, čak i ako postoje neke istrage, zvanično za njih ne znam. Od poznanika koji su tokom rata bili na ratnoj liniji gdje sam i ja bio, a koji su saslušavani do sada, čuo sam da se u BiH o meni raspituju. To je sve“, kaže Antelj. Dodaje da u BiH nije dolazio nakon završetka rata.

„I nemam namjeru da dolazim, jer kad vidim kako se i na koji način na našim prostorima pišu optužnice, ne želim da idem ‘mečki na ruke’. Pretpostavljam da i ako postoji istraga pred istražnim organima BiH, ona može biti samo po mojoj komandnoj odgovornosti“, kaže Antelj.

Za ubijene civile Konjica i okolnih mjesta, Antelj kaže da ne osjeća odgovornost. Ne spori da je bilo granatiranja, ali se ne osjeća krivim. „Granatiranja je bilo, to je nesporna činjenica. Ali samo kada su naši položaji gađani i u skladu s pravilima ratovanja. Ja sam napravio liniju odbrane isključivo na teritoriji srpskih sela, a svaka naredba o granatiranju morala je doći od Vrhovne komande VRS-a. Moj princip je bio da se neprijateljskim snagama ne smije ‘ni čvoka udariti’, kada su već savladane“, rekao je Antelj za BIRN BiH.

Dosadašnja suđenja

Za BIRN BiH je iz Tužilaštva BiH potvrđeno da su za zločine nad civilima u Konjicu do sada izrečene dvije presude pred Državnim sudom, po jedna za pripadnike VRS-a i HVO-a. Za zločine počinjene u Konjicu do sada su osuđeni ili se još uvijek sudi brojnim pripadnicima Armije Bosne i Hercegovine (ABiH). Do sada je osuđeno njih 17, a suđenje traje za 13 pripadnika ABiH.

Povezani tekstovi