Beograd na vodi u gubitku 1Foto: BETAPHOTO/ MILOŠ MIŠKOV

Kompanija Beograd na vodi je u prošloj godini iskazala neto gubitak od oko 2,8 miliona evra. Nakon dve godine pozitivnog poslovanja ova kompanija koja je 68 odsto u vlansištvu firme Belgrade waterfront iz Abu Dabija i 32 odsto u vlasništvu Republike Srbije, ponovo se vratila u minus.

Pored toga i dva preduzeća namenski otvorena za gradnju dve zgrade, BW Kula i BW Galerija, takođe su zabeležile gubitak. Galerija je bila u minusu 11,5 miliona evra, a Kula 3,5 miliona. Doduše, to je očekivano s obzirom da je Galerija otvorena tek ove godine, a kula se još gradi.

Gubitak od 2,8 miliona evra ipak nije pravi pokazatelj stanja s obzirom da se u građevinarstvu prihodi od prodaje knjiže tek kada se objekat preda kupcu. Kapara koju kupci plaćaju se knjiži kao primljeni avansi. Na kraju prošle godine na računu Beograda na vodi stajalo je blizu 15 milijardi dinara ili 127 miliona evra. Kada će se oni pretvoriti u prihode kompanije zavisi od toga kada će kaparisani stanovi biti završeni.

U svakom slučaju prošle godine Beograd na vodi je zabeležio i skoro tri puta manje prihode nego prethodne dve godine, od svega 3,8 milijarde dinara ili oko 32 miliona evra. Pretprošle godine to je iznosilo više od 90 miliona evra.

I mada za državu kao suvlasnika kompanije Beograd na vodi ni posle sedam godina od osnivanja nema konkretnih prihoda, osim posredno preko PDV-a, poreza na imovinu prodatih stanova i ostalih naknada, pošto se dobit stalno ulaže u dalju gradnju, novac ipak nalazi put ka UAE.

Do kraja ove godine dospeva na naplatu zajam osnivača iz Abu Dabija od 25 miliona evra, a pored toga Beograd na vodi ima prema njemu i obavezu od 3,7 miliona evra. Pored toga kompanija redovno isplaćuje usluge razvoja projekta firmi Eagle hills iz Abu Dabija. Prošle godine je plaćeno 4,7 miliona evra, a pretprošle 2,5 miliona. U bilansu Beograda na vodi se vodi obaveza prema ovoj firmi od 13,8 miliona evra.

Arhitekta Mahmud Bušatlija ističe da je nezahvalno podvlačiti neku računicu kada projekat još nije završen i komercijalizovan.

“Prolazni bilans u jednoj godini ne mora ništa da znači. Ako su u prošloj godini iskazani gubici, to ne znači i gubitak na kraju projekta. Možda je neka zgrada završena, a nije prodata. U ovom poslu uvek postoji vremenska zadrška jer se prvo ulaže u gradnju i opremanje, a tek onda se naplaćuje od prodaje”, napominje on.

Koga razvija Beograd na vodi?

Niški građevinski inženjer Danijel Dašić primećuje da postoji određena razlika između broja prodatih stanova koji se plasira u javnosti i ostvarenih prihoda. “Skoro je proslavljena prodaje 3.000-tog stana u Beogradu na vodi. Ako uzmemo da je prosečan stan od 60 kvadrata i prosečna cena od 2.500 evra po kvadratu, mada nemamo precizne informacije, to deluje mnogo veće od onog što stoji u prihodima Beograda na vodi ovih godina. Druga stvar je što se o Beogradu na vodi govorilo o motoru razvoja cele Srbije. Ja kao građevinac nisam čuo da je neko iz Niša išta tamo radio i zaradio. Radnici su uglavnom Indijci i Turci. Koga onda razvija Beograd na vodi?”, ocenjuje on.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari