Direktor RZS: Danasova loša namera, neznanje i prezir 1Miladin Kovacevic foto Medija centar

Generalni direktor Republičkog zavoda za statistiku Miladin Kovačević reagovao je na tekst „Penzioneri i radnici na minimalcu gube trku sa potrošačkom korpom“. Reagovanje objavljujemo u celosti.

„U tekstu „Penzioneri i radnici na minimalcu gube trku sa potrošačkom korpom“ pogrešno su navedeni statistički podaci. Podaci navedeni u tabeli sa naslovne strane ne odnose se na godišnji prosek, kako je navedeno u tekstu, već na mesec decembar odnosne godine. Takođe, naveden je pogrešan iznos prosečne potrošačke korpe za decembar 2010. koja je iznosila 52.701 dinar, a ne 39.799 kako je navedeno u tabeli.

Pored toga, i iznos minimalne potrošačke korpe za decembar 2010. je pogrešan, umesto 27.821 u tabeli stoji 25.418 dinara.

Na osnovu pogrešnih podataka izvedeni su i pogrešni zaključci. Razlika između prosečne potrošačke korpe i prosečne zarade, za decembar 2010. iznosila je 13.121 dinar, a ne 200 dinara kako je navedeno u tekstu. To znači da se razlika između prosečne potrošačke korpe i prosečne zarade smanjila sa 13.121 dinara, koliko je iznosila u decembru 2010, na 7.965 dinara u decembru 2020.

U periodu od 2015. do 2020. godine, prosečna godišnja neto zarada porasla je preko 35%, a prosečna godišnja potrošačka korpa manje od 10%, nominalno. U 2015. godini odnos godišnje prosečne potrošačke korpe i zarade iznosio je 1,51, dok u 2020. taj odnos iznosi 1,22.

Iako su u tekstu pod naslovom „Penzioneri i radnici na minimalcu gube trku sa potrošačkom korpom“ namerno ili iz neznanja navedeni pogrešni brojevi za 2010. godinu o prosečnoj plati i vrednosti potrošačke korpe, samo bi neko sa lošom namerom, neznanjem i prezirom prema stručnoj i opštoj javnosti mogao navoditi platu iz 2010. godine u afirmativnom smislu.

Naime, ta plata je bila plod godinama zidanog rizika makroekonomske destabilizacije i potencijalne krize duga koja je zapretila već 2012. godine punom snagom, a da nije bila sprečena programom konsolidacije javnih finansija koji je usledio, bila bi razorna i uporediva samo sa sankcijama iz maja 1992. To pokazuju uslovi zaduživanja na tržištu kapitala, kada su kamate dostizale preko 7% na godišnjem nivou i gde se Srbija kotirala već 2011, a i ranije, na najnižem nivou zbog rizika izbijanja krize duga i bankrota. Sve vreme, od 2004. godine naročito, forsiran je katastrofalni i pogubni potrošački model rasta, kada je povećavana potrošnja u javnom sektoru (plate i penzije), ali ne i investicije u infrastrukturu, i na taj način su „pumpane“ neravnoteže. Najpre spoljnotrgovinska – do 2008. godine, a kasnije i budžetska, tj. ubrzano javno zaduživanje.

Direktor RZS: Danasova loša namera, neznanje i prezir 2

Spoljnotrgovinska neravnoteža, merena deficitom spoljnotrgovinske razmene je, u godinama pre krize iz 2008, dostigla fantastičnih 24% BDP-a, a svetska finansijska kriza je došla u trenutku već naraslih rizika izbijanja autonomne finansijske krize u Srbiji. Potrošnja je imala izvore ne u adekvatnom rastu ekonomije, već pre svega u privatizaciji (npr. prodaja Mobtela) i nekontrolisanom spoljnom zaduživanju.

O svemu ovome (rastu rizika, izbijanju krize i potrošačkom modelu rasta) pisali su već tada neki autori (Miladin Kovačević u uvodnom referatu na Kopaonik biznis forumu u martu 2008. godine), a i kasnije, nastojeći da upozore kreatore takve politike o problemu destabilizacije koji je bio na vidiku.

Najbolji dokaz je suspenzija stendbaj aranžmana sklopljenog sa MMF-om 29. 9. 2011, koji nije prošao ni prvu reviziju, a već je suspendovan u februaru 2012. zbog odstupanja od dogovorenog fiskalnog programa.

Uzgred, ovo je prva i jedina suspenzija aranžmana sa MMF-om. Drugim rečima, ubrzanje rasta deficita javnih finansija i javnog duga izvesno je vodilo krahu javnih finansija i krizi javnog duga. Tek je 23. 2. 2015. godine odobren novi stendbaj aranžman, nakon što je nova vlast izvršila konsolidaciju javnih finansija, pre roka, i izvršila određene reforme, a brzi voz dolazeće krize i bankrota mogao se zaustaviti najpre samo restrikcijama lične potrošnje, tj. plata i penzija. Ipak, rezultati su došli godinu dana pre planiranog momenta, tako da je već 2015. započeo ciklus rasta koji i danas traje.

Stoga je bilo moguće na zdravim osnovama pokrenuti rast plata i penzija, jer je u ciklusu rasta od 2015. pored rasta plata i penzija započeo i intenzivan ciklus rasta investicija.

Na donjem grafikonu ispravno su prikazani odnosi potrošačke korpe i prosečne plate i, naravno, vidi se da je odnos potrošačke korpe i prosečne plate najniži u 2021. i počeo je da pada od 2015. – tj. plata svojim rastom od 2015. pokriva sve veći deo potrošačke korpe. Iako su plate u 2010. bile nerealno visoke i postignute po cenu krize duga, u 2010. potrošačka korpa je bila za 47% veća od prosečne plate, a sada je veća samo za 17%.“

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari