Meštani Rakite idu na sud zbog gradnje hidroelektrane 1Foto: Srebrn&Tuš

Izgradnja male hidroelektrane na koritu Rakitske reke nastavlja se uprkos protestima meštana tog kraja koji već duže od godinu dana pokušavaju da dokažu kako su dozvole za taj posao problematične.

Obraćali smo se opštini i dalje, sada ćemo pokušati sudskim putem da zatvorimo gradilište. Mesna zajednica je donela odluku da na teritoriji katastarske opštine Rakita ne može da se izgradi takav objekat, a da li će država da čuje ovaj lelek ljudi ili ne, ne znam. Znam da ćemo mi ostati uporni i ići do Strazbura ako je potrebno – kaže za Danas Desimir Stojanov, predsednik Mesne zajednice sela Rakita koji je protiv izgradnje tog objekta sakupio 165 potpisa meštana sela od oko 200 stanovnika.

Objašnjava da ljude posebno iritira bahat odnos investitora, koji su tokom dosadašnjih radova već uspeli da velikim mašinama izazovu klizište, pokidaju deo vodovodne mreže, oštete seoski put i zatvore izlaz nekim domaćinstvima do njiva i stada. Veruju da ni projekat nije savesno urađen jer je izgradnja započela na jednom mestu a potom se pomerila za desetak metara.

– To su batinaši a pomaže im i policija iz Babušnice, evo pola SUP-a je tu da ga brani, a pitam se, od koga – kaže.

Prema njegovim rečima, firma Mini hidroelektrane „Rakita“ iz Beograda, dobila je saglasnost za izgradnju postrojenja prema kome bi 500 metara Rakitske reke u delu koji prolazi kroz selo bilo slobodno dok bi se pet kilometara, iznad i ispod naselja, usmerilo u cevi prečnika 700 milimetara koje vode do turbina elektrane. Dozvola je izdata na osnovu saglasnosti JP Srbijavode koju meštani Rakite osporavaju.

– Postoje dva velika propusta u saglasnosti koju su potpisali u Srbijavodama. Prvo, ne zna se na osnovu kog su parametra određeni prečnik i dužina cevi, ko je utvrdio kapacitet korita i ima li garancije da će neki deo vodotoka ostati, kada ova reka nikada nije imala merno mesto i još uvek se ne zna koja količina vode njom prolazi. Takođe, neko je „prevideo“ da u toj reci žive zaštićene vrste pastrmke i vodenog raka kao i da je uz njeno korito razvijen jedinstveni živi svet i ja molim državu da i o tome povede računa – kaže Stojanov.

Investitor Goran Belić, vlasnik preduzeća MHE Rakita, negira u razgovoru za Danas da se u gradnji suočava sa protestom meštana.

– U neposrednoj blizini Rakite, na 500 metara je selo Zvonce gde takođe gradim malu elektranu i ljudi su prezadovoljni. I u Rakiti se buni svega desetak ljudi, ali kada organizuju miting dođu im dva tri automobila sa aktivistima koji brane gradnju na Staroj planini. Razgovori koje vode sa nekim ljudima, stručnjacima, odnose se uglavnom na situaciju Stare planine, ali je ona zaštićeno područje za razliku od Rakite, koja to nije. Pominju i štetu po biljni i životinjski svet u toj reci, a trebalo bi videti na šta liči to korito puno otpada koje ćemo mi morati da čistimo. Oni se ne bune ni protiv tri brane koje su postavile Srbijavode na oko 350 metara ispod nas, a daleko su veće i trebalo bi da zaštite naselje od izlivanja Rakitske reke koja spada u bujične vode – kaže Belić za Danas.

Povodom izgradnje minielektrana svojevremeno se oglasilo i Ministarstvo zaštite životne sredine, jer je metodologija izgradnje takva da se kompletna količina vode iz korita, osim biološkog minimuma koji se definiše statističkim metodama, sprovodi cevima u dužini od nekoliko kilometara, čime se uništava kompletna reka. Tvrde i da ne znaju da li postoji studija o opravdanosti korišćenja mini-hidroelektrana u proizvodnji struje u Srbiji s analizom uticaja na životnu sredinu, ali je ministar Goran Trivan nedavno izjavio da se korišćenjem tog izvora devastira životna sredina i uništava biodiverzitet a najavio je i da će pokrenuti izmenu zakona koji omogućava izgradnju mini-elektrana u zaštićenim sredinama. Na taj potez još uvek se čeka.

Selo Rakita iz opštine babušnica u Pirotskom okrugu, smešteno u podnožju planine Ruj u neposrednoj blizini Stare planine, samo je jedna od ukupno 856 lokacija koje je Ministarstvo rudarstva i energetike odobrilo kao pogodnu za izgradnju mini hidroelektrana, rukovodeći se obavezom iz sporazuma sa Evropskom unijom da do 2020. najmanje 27 odsto energije mora da potiče iz obnovljivih izvora. Trenutno, Srbija je prema oceni ministra energetike Aleksandra Antića, dostigla nekih 23 do 24 odsto i akcenat bi uz vetroparkove trebalo da bude na biomasi. Hidroenergija, međutim, nije preterano izdašan izvor jer kada bi se i sve lokacije izgradile, dobilo bi se oko 3,5 odsto udela u ukupnoj proizvodnji struje. Stručnjaci ističu da je šteta po ekosisteme na čijoj se teritoriji grade, nemerljiva, jer bi bili uništeni najvredniji brdsko-planinski vodotokovi, uz narušavanje predela, bio i geo diverziteta. Ukazuju da studiju o ugroženosti životne sredine naručuju investitori, i da one uglavnom pokazuju da nema negativnog uticaja, ali tvrde da to nije tačno, jer bi za takvu ocenu bio potreban bar jednogodišnji monitoring područja, a to ni u jednom slučaju nije urađeno. Naglašavaju i da se te količine mnogo uspešnije mogu dobiti iz efikasnijeg poslovanja EPS-a koji godišnje u prenosnoj mreži od proizvođača do potrošača gubi oko 17 odsto energije i da bi uštedom od svega dva procenta u tom segmentu, prestala potreba za izgradnjom mini-elektrana.

Ko dobija a ko gubi

Postoji i računica koja ide u prilog protivnicima mini elektrana, jer je kilovat-čas dobijen iz tog izvora za oko 30 odsto skuplji od ostalih sistema. Elektroprivreda Srbije dužna je, prema do sada potpisanim ugovorima, da plati punu cenu proizvodnje, pa korist iz tog posla za sada imaju samo vlasnici mini-centrala. Zbog toga su sve učestaliji zahtevi i naučne i stručne javnosti, da se dosadašnji plan dopunjavanja energetskog bilansa koriguje, i to tako da se smanjenje udela iz hidroizvora nadomesti biomasom, za koju postoje daleko bolji uslovi korišćenja.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari