Predlog mera Asocijacije slobodnih i nezavisnih sindikata za period posle ukidanja vanrednog stanja 1Foto: Pixabay / jarmoluk

Svetska pandemija korona virusa pokazala je svu nesavršenost, licemernost i ranjivost postmodernog društva i uzrokovala da svet i društvene okolnosti nikada više neće biti iste, navodi se u saopštenju Asocijacije slobodnih i nezavisnih sindikata.

Neoliberalni koncept ekonomije i uređivanja društva je više, i ekonomski i društveno, potpuno neprihvatljiv i to sindikati moraju jasno i ultimativno da kažu. U neminovnom prekomponovanju ekonomije i društva sindikati moraju, po svaku cenu, da se izbore da se u fokus ponovo stave radnici i građani umesto interesa kapitala, uskih interesnih grupa i tajkuna. Sindikat ima istorijsku šansu da ponovo postane nezaobilazni društveni faktor i to korektivni faktor politike, odlučivanja i zaštite interesa sveta rada.

Sindikat je podržao paket vladinih mera za sanaciju ekomomskih posledica prouzrokovanih korona krizom pošto je u njihovoj doslednoj primeni video garanciju za zaštitu radnih mesta, sprečavanje otpuštanja radnika i obezbeđenje minimuma materijalne sigurnosti radnika i njihovih porodica.
Ekonomske i socijalne posledice su vrlo ozbiljne i mogu da se uporede samo sa posledicama i devastacijom ekonomije nastaloj usled ratova iz devedesetih i zahtevaju odgovoran, adekvatan, sveobuhvatan i promišljen pristup Vlade, uz predhodni socijalni i društveni dogovor i koncenzus, sadržan u dogovorenom planu mera i aktivnosti za period posle ukidanja vanrednog stanja. Plan mora da se odnosi na najmanje 12 narednih meseci i treba da sadrži ekonomske i fiskalne mere za podršku pokretanju ekonomskih aktivnosti, obezbeđenje inicijalne i tekuće likvidnosti, stimulisanje tražnje, jeftinih i dostupnih kredita i državnih garancija, pomoć preduzećima sa ekonomskim teškoćama i posebno i iznad svega održavanje postojećih poslova i radnih mesta.

Paralerno sa ekonomskim planom mora da se fundamentalno promeni i pristup radno pravnom uređenju međusobnih odnosa sveta rada i kapitala. Ne sporeći potrebu obaveza i odgovornosti sveta rada u fokus moraju da se umesto interesa kapitala, interesnih grupa i tajkuna stave radnici, radnička prava i njihova zaštita, a pre svega prava na adekvatnu zaradu, zaštitu na radu i zaštitu od zlostavljanja, pravo na ugovoreno radno vreme, na odmor i dr. Zakoni i drugi propisi iz oblasti rada ne mogu više da se fingiraju kroz kvazi dijalog i oktroišu već moraju da budu doneti kroz izvorni socijalni i društveni dijalog, da budu izbalansirani i kroz mehanizme primene obezbede elementarnu zaštitu radnika u skladu sa civilizacijskim i kulturološkim potrebama i opšte prihvaćenim normama i standardima.

Osnova, suština i svrha plana mora da bude očuvanje radnih mesta i zaštita prihoda porodica, a najveći teret treba da snose banke i velike kompanije koje su godinama izvlačile, i sa ekonomskog i sa društvenog stanovišta, nepristojno velike profite i jednostvano pljačkale građane Srbije. Ukazujemo da banke i za vreme vanrednog stanja i dalje obračunavaju i pripisuju kamate, da se samo odlaže otplata anuiteta, tako da realno finasijski sektor nije pretrpeo ozbiljniju štetu. Ovoga puta radnici i njihove porodice, preko čijih leđa su uvek rešavane krize, moraju da budu pošteđeni i zaštićeni.
To je jedini način da se obezbedi pravedno snošenje tereta krize i obezbedi socijalna i društvena kohezija, ističe se u saopštenju.

Kao naš doprinos pripremi sveobuhvatnog plana predlažemo sledeće mere:

– moratorujum na isplatu svih kredita u periodu od 12 meseci za sve privredne subjekte i građane, zatim otplata dugova u 24 rate;

– država obezbeđuje garancije za kredite malim i srednjim preduzećima za isplatu zarada;

– Narodna banka mora svojim merama da obezbedi da krediti banaka budu sa kamatnom stopom od najviše 3% na godišnjem nivou;

– sve kompanije koje su već dobile subvencije države za zapošljavanje radnika, sredstva koje država daje za zarade radnika kao pomoć u sanaciji posledica pandemije vraćaju sa zakonom propisanom kamatom po isteku šest meseci;

– obezbedi zdravstvena zaštita za sve radnike koji su izgubili posao zbog korona pandemije;

– mogućnost da poslodavci skrate radno vreme dok se ne pokrene i stabilizuje proizvodnja i druge ekonomske aktivnosti i to tako što bi za radno vreme koje rade zaposlene isplaćivao poslodavac, a razliku do punog radnog vremena subvencionisala bi država. Na taj način izbegavaju se veća otpuštanja i, zbog privremenih teškoća, veće štete po ekonomiju i tržište rada i čuvaju se prihodi porodica i ljudski resursi firmi i ekonomije u celini;

– država da promoviše i pripremi apliciranje za sredstva SURE fonda koji je Evropska Unija obrazovala za zaštitu radnih mesta u iznosu od 100 milijardi evra kao pomoć kompanijama da zadrže radnike i radnicima da zadrže primanja;

– država preko Fonda za razvoj treba da obezbedi likvidnost potencijalno profitabilnih preduzeća koja imaju teškoće u poslovanju i to tako što za iznos

– vrednost datih sredstava postaje vlasnik odgovarajućeg dela firme. Po uspostavljanju normalnog poslovanja država prodaje svoj deo vlasništva gde bi ostali vlasnici imali prioritet kupovine. Ova mera se posebno odnosi na velike kompanije koje, po pravilu, u uslovima krize dobijaju veliku državnu pomoć i zbog toga moraju da imaju posebnu društvenu odgovornost i povratne obaveze. Ne mogu finsijski problemi da se rešavaju narodnim parama, a onda da prihodi i ostvareni profit pripada samo kompanijama. U suštini radnici i građani plaćaju, kroz socijalizaciju, dugove i finansiraju korporacije. Ove kompanije moraju, po ukidanju vanrednog stanja, da imaju najmanje isti broj zaposlenih u odnosu na period pre uvođenja vanrednog stanja, a država treba da, u visini dodeljene pomoći, postane vlasnik odgovarajućeg dela komanije;

– poslodavci koji su koristili pomoć države, a na kraju godine podele dobit veću od 10% imaju obavezu da vrate dobijena sredstva uz pripadajuću kamatu;

– javno objavljivanje svih firmi koje su dobile državna sredstva i za koliko zaposlenih;

– javno objavljivanje firmi koje su otpustile radnike za vreme vanrednog stanja;

– obezbediti potpunu transparentnost, objavljivanje podataka i javni uvid i nadzor najširoj javnosti, radnicima i sindikatima nad korišćenjem javnih sredstava, tim pre što se dodeljuju sredstva iz budžeta ili se radi o parama koje ćemo godinama svi mi morati da otplaćijemo;

– sprečiti špekulativani rast cena intervencijama iz robnih rezervi i strogom kontrolom marži;

– državna podrška poljoprivrednicima za pretrpljenu štetu i stvaranje uslova za novi proizvodni ciklus kroz formiranje posebnog fonda ili kroz Fond za razvoj;

– obustava prinudnih izvršenja svih dugova građana prema javnim preduzećima; i

– donošenje posebnog plana socijalnih mera za zaštitu porodica radnika koji su izgubili posao zbog posledica pandemije koji uključuje direktnu novčanu pomoć, beneficije kod plaćanja komunalija, struje, javnog prevoza i dr., oslobađanje dece od školarina, moratorijum na dugove javnim preduzećima i obustavu svih izvršenja po bilo kom osnovu.

Navedene, predložene mere, kroz rehabilitaciju ekonomije i uspostavljanje normalnih ekonomskih tokova uključujući i mere za pravednu raspodelu posledica krize, imaju za prevashodni cilj očuvanje radnih mesta i to kroz pružanje neophodne podrške poslodavcima u delatnostima najviše pogođenim posledicama korona krize, kao i poslodavcima kod kojih je došlo do privremenog pada poslovnih aktivnosti i gubitka u poslovanju, kao i stvaranje održive mogućnosti da se obezbedi elementarna socijalna sigurnost radnika i njihovih porodica, navodi se u saopštenju.

Uslov i jedini put za izlazak iz nove krize je najširi socijalni dijalog i dogovor o načinima, ciljevima i pravcima zajedničkog delovanja. Socijalni dijalog treba postaviti na nove osnove šireg društvenog koncenzusa uključivanjem novih aktera, dokazanih društveno relevantnih sindikata, kao i vraćanjem na izvorne principe i način rada, a pre svega kao ekspertske, depolitizovane i društveno odgovorne institucije. To je jedini način da se rehabilituje socijalni dijalog i pridobije podrška ne samo sindikata i poslodavaca, već i najšire javnosti i na taj način obezbedi autoritet koji će Vladu i Parlament obavezati da mišljenja i preporuke SES-a vrednuju i prihvataju ne samo sa političkom već i društvenom odgovornošću.

Vreme pred nama, problemi koje moramo da rešavamo i odgovornost prema radnicima koje predstavljamo traže da naše posebne interese ostavimo po strani i da sindikalno solidarni, okupljeni oko dogovorenih zajedničkih stavova, dosledno kao jedinstvena snaga i zastupnici sveta rada istupimo i izborimo se za interese radnika, za njihovu egzistenciju i dostojanstvo radnika i rada i dignitet sindikata i sindikalnog rada, zaključuje se u saopštenju.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari