Ljudi su interesantne životinje. U prirodnom antropološkom okruženju poznatijem kao „izlazak“ ljudska životinja u dobu zrelom za parenje inicira svoju seksualnu zainteresovanost na različite načine. Mužjak je obično taj koji prilazi ženkama, udvara im se, a one ga procenjuju i odabiraju ili ne. Muškarci tada reklamiraju ili se razmeću svojim resursima – odećom i frizurom, kupovinom pića devojci, mlataranjem ključevima od automobila, mišićima, smislom za humor, plesom, elokvencijom i slično.

Nešto od ovoga upali, a nešto ne. U tom smislu, ljudi su interesantne, ali ne i neobične životinje. Naime, još se Čarls Darvin pitao da li je žensko odabiranje zgodnih mužjaka razlog zašto je toliko mnogo mužjaka ptica i drugih životinja gizdavo, šareno i ukrašeno. Tipičan simbol fraze „dame biraju“ nije čovek već – paun. Naime, paunovi koriste svoje repove prilikom udvaranja ženkama, a ženke ih biraju upravo prema dužini i lepoti njihovog repa.

Priča o paunu i svim paunolikim mužjacima je interesantna zato što je takav rep jednostavno skup. U slučaju pauna, on zahteva uravnoteženu ishranu i zdravlje, ali i brze noge, odnosno krila. Naime, takav rep je upadljiv ne samo za ženke, nego i za grabljivice koje bi nesrećnog pauna rado pretvorile u večeru. Iz svih tih razloga, priča o ženskom izboru i naročitom seksepilu paunovog repa dugo je delovala neubedljivo. Prirodnjaci su lako prihvatili ideju da su muška oružja, poput rogova, mogla da narastu tako da pomognu mužjacima u borbi za ženke. Ali su se mrštili na to da se neke druge životinje ne mlate za svoje žene, već ih jednostavno zavode. Pa ipak, u prirodi se i to dešava. Na jednom kraju su košute i jeleni koji se tuku do smrti, a na drugoj paunice i paunovi koji se šminkaju i razmetljivo hodaju. U prvom slučaju, ženke odabiraju siledžije, a u drugom slatkorečive gizdavce. Kom kraju je bliža ljudska životinja? Da li mužjaci po klubovima i kafićima više liče na pećinske ljude koji se udaraju toljagama pa ženku posle prebacuju preko ramena ili na romantične lepotane koji kupuju bukete, plešu tango i recituju poeziju? Odnosno, ko je uspešniji i kako to saznati, dođavola?

Jedna od tipičnih strategija ljudske životinje su takozvani prilasci i naučnici sa Univerziteta u Edinburgu su istraživali upravo rečenice kojima mužjaci počinju razgovor sa ženkama koje im se dopadaju. U igri su bile brojne rečenice: od standardizovano-prozaičnih „Koliko ima sati?“ i „Da li se mi poznajemo?“ do kreativno-patetičnih „Ja sam lopov, tu sam da vam ukradem srce“ i „Kakav je osećaj biti najlepša devojka u gradu?“. Ma koliko sve ovo delovalo banalno, zapravo su važne stvari u igri. Kao što paun pokazuje svoj rep, i rečenice kojima se započinje razgovor služe kao reklama – demonstracija onih kvaliteta koji se smatraju privlačnim. A ženska reakcija na sadržaj ove rečenice i kompatibilnost u toj vrsti razgovora indikativna je i za kompatibilnost dve osobe uopšte. Zato su edinburški istraživači predstavili više različitih scenarija grupi od 400 dobrovoljaca i – verovatno se dobro zabavljali usput.

Šta su rezultati? Odnosno, mogu li ljudi koji su bili bez seksualnog partnera ovog 14. februara nešto da nauče? Od 40 različitih scenarija, najuspešniji su bili oni u kojima su muškarci pokazivali svoju inteligenciju, humor i interesovanje za devojku kojoj se udvaraju (tj. njene navike, interesovanja i slično). Upitati za savet o novoj knjizi ili filmu, uz nešto humora, pokazala se kao najbolja strategija. Relativno patetične rečenice („Da li imate mapu? Jer se gubim u vašim očima“) ocenjene su najslabije. Činjenica da je inteligencija najprivlačnija i najradije odabirana karakteristika od strane dama po kafićima – govori mnogo. Teorija o polnoj selekciji čoveka može se čitati i kao tiha osveta štrebera.

Sudeći po priličnoj veličini ljudskog mozga, izgleda da je tako bilo i pre tri miliona godina. Ženke su otprilike tada počele da biraju mužjake sa većim mozgovima i dotični srećnici su uspevali da prenesu svoje velikoglave gene na potomstvo. Uzgred, ženke najverovatnije odabiraju pametnjakoviće zbog implicitne pretpostavke da se dotični mogu kvalitetnije starati o tom potomstvu, ali ne kvarimo sad. Poenta je jednostavna: seks je taj koji je uvećao ljudski mozak. Odnosno, mozak je čovekov paunov rep. I prilično košta – 18 procenata energije koju svakog dana konzumiramo potroši se na rad mozga. To je takođe prilično skup ukras i može biti proizvod jedino polne selekcije. Istraživanja su neumoljiva: najpoželjnije osobine za ljudskog mužjaka su inteligencija, smisao za humor i kreativnost, čak i iznad stvari kao što su bogatstvo i lepota. U našim lobanjama nalazi se varijacija na temu paunovog repa – skupog ukrasa za seksualno prikazivanje. Sve ostalo – alati, poljoprivreda, nauka i umetnost – samo su posledica uzbudljivosti i uzbuđenja među ženskim butinama. Ljudski mozak se tako sumanuto raskrupnjao samo zato što se ljudska životinja pali na neurone. Budimo pametni. Sa tim saznanjem valja u izlazak.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari