Crni turban predsednika 1

Ultrakonzervativni političar čvrste ruke, šiitski sveštenik i šef sudstva islamske republike Ebrahim Raisi (60) je bio „unapred odabran“ da postane novi (od avgusta) predsednik Irana i pre pobede na izborima, pošto su ga čuvari revolucije i Rahbar Moazam Ali Hoseini Hamnei (82) prethodno oglasili za svog izabranika.

Izbori su prošli uz najmanju izlaznost od revolucije 1979, po agencijskim vestima sa svega 49 odsto odziva građana (u Teheranu samo 26) i 3,7 miliona nevažećih i belih listića, što se među analitičarima tumači „apatijom i iscrpljenošću birača ekonomskom nemaštinom i strogošću režima prema izražvanju nezadovoljstva“, ponešto i bojkotom.

Poređenja radi, pre četiri godine na predsedničkim izborima – kad je pobednik bio sada odlazeći šef države Hasan Rohani – odziv je bio oko 74 odsto.

„Pobeda Raisija znači da su sve poluge vlasti sada čvrsto u rukama konzervativaca, čime se okončava nimalo lak dualizam prošlih osam godina, kad se umereni predsednik Rohani našao u sukobu sa snagama Islamske revolucionarne garde i konzervativnih verskih vođa“, ukazuje komentator nedeljnika Obzerver.

Podseća istovremeno i da su sada „svi ugledni reformisti bili još u postupku prijavljivanja za kandidate diskvalifikovani od dvanaest članova moćnog Saveta čuvara islamske ustavnosti, koje imenuju vrhovni vođa i medžlis (parlament)“.

List prenosi glasnu ispovest ministra spoljnih poslova Džavada Zarifa, koji se lično uzdržao od kandidatske utakmice („verovatno znajući da će ga službe bezbednosti sprečiti“): „Mnogi od nas bili smo iznenađeni i razočarani, ali konačno Ebrahim Raisi je predsednik svih Iranaca.“ Ali, odmah i dodaje da „apatija naroda jeste problem“:

„Potrebno nam je da budemo pažljivi i da na trezven način, bez svaljivanja krivice jedni na druge, pogledamo zašto narod nije izašao na glasanje u onolikom broju, koji smo očekivali.“

Oko šest stotina kandidata se prijavilo za predsedničku trku – koji su se nadali da će im biti odobreno učešće – među njima četrdeset žena, a samo sedmorica su dobila blagoslov Saveta čuvara, da bi se trojica potom povukla. Britanski Ekonomist je zabeležio reči jednog od učesnika predtakmičnja da je „vladajući kler udružio sunce, mesec i nebesa da određeni čovek bude predsednik“.

Bivši predsednik Mahmud Ahmadinedžad, jedan od „precrtanih“, poručio je da neće ni izaći na glasanje: „Ne želim da uzmem bilo kakvog učešća u ovom grehu.“

Mnogi eksperti rezultat iranskih predsedničkih izbora vide i kao jedan od „proizvoda“ Donalda Trampa: njegove kampanje maksimalnog pritiska na Teheran, koji se – kako smatra Si-En-En – „držao odredaba nuklearnog sporazuma sve dok se Amerika iz njega nije povukla“.

Nagađa se da će se Iran – a nije sasvim nemoguće, pa i pre avgusta – vratiti međunarodnom sporazumu nuklearne kontrole, ali ne i bližim vezama sa Zapadom, da bi istovremeno jačao odnose sa Rusijom i Kinom.

Predsednik Vladimir Putin, uostalom, bio od jedan od prvih lidera iz sveta, koji je čestitao Ebrahimu Raisiju „nadajući se daljem razvoju konstruktivne bilateralne saradnje u različitim oblastima, u interesu dve zemlje“, zabeležile su RIA novosti.

Izabrani predsednik Raisi je, uz zahvalnost iranskom narodu, obećao da će smanjiti nezaposlenost i raditi na ukidanju američkih sankcija koje pogađaju „obične ljude“, naravno i na suzbijanju siromaštva, korupcije i svih vrsta diskriminacije.

Poznavaoci striktnog islamskog puritanizma, međutim, ubuduće predviđaju još strožiju kontrolu društvenih aktivnosti, manje javne slobode za žene i mogućnosti njihovog zapošljavanja, kao i ograničenja za nezavisne medije.

Zaštitnica ljudskih prava Agnes Kalamard, sa čela organizacije Amnesti internešenel, sa gorčinom priziva prošlost: „To što je Ebrahim Raisi napredovao do dužnosti predsednika, umesto da je bio podvrgnut istrazi za zločine protiv čovečnosti, ubistva i mučenja je grubi podsetnik na vladavinu nekažnjivosti u Iranu.“

Upamćen je, naime, kao istaknuti član „komisije smrti“, koja je smaknućem hiljada ljudi delila revolucionarnu pravdu, posle uklanjanja šaha Reze Pahlavija. Sopstvenu ulogu, više puta, pa još i prošle godine, Raisi je objašnjavao da je samo „radio po uputstvima osnivača republike ajatolaha Homeinija“.

Kasra Nadži, iranski novinar koji je dugo radio u domovini, a sada je cenjeni tunač prilika u Teheranu u Bi-Bi-Siju, Ekonomistu, Gardijanu i Los Anđeles tajmsu piše:

„Izbori su bili projektovani da utru put pobedi gospodina Raisija. To je pogodilo veliki broj Iranaca, koji su već izloženi sve težim životnim uslovima, ugroženi američkim sankcijama, ali takođe i lošim domaćim upravljanjem. Rezultat izbora neće smanjiti njihovu zabrinutost, možda će čak voditi većoj nestabilnosti. U prošlih nekoliko godina bili smo svedoci najmanje dva talasa nacionalnih protesta, sa stotinama, neki kažu i hiljadama ubijenih. Sa Raisijem kao predsednikom, pripadnici čvrste ruke će preuzeti sve centre moći, izvršne, kao i zakonodavne i pravosudne. Iran će biti zatvorenije društvo, a građanske slobode ograničenije više nego i dosad. Režim će gledati prema Kini da pomogne ekonomiji da izađe iz duboke krize. Biće više tenzije sa Zapadom.“

Ebrahim Raisi na glavi nosi crni turban, znamenje koje – po tradiciji šiitskog islama – ukazuje da je potomak proroka Muhameda.

Da li je to dovoljno za ovozemaljske potrebe?

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari