Genocid, urbicid i ekocid. Teško je oteti se zakonomernosti ova tri oblika iste namere uništenja stanovništva koje, prvo, nije pripadnik nijedne etnije, a onda, drugo, nije pripadnik nijedne partije.


Iz Kovačice stiže zapanjujuća vest. Počinje izgradnja fabrike u kojoj će se prerađivati otpad opasan za stanovništvo, sekundarne gradske sirovine, građevinski otpadni materijal, azbestni otpad, tečni otpad – a sve u režiji vladajućeg režima koji ne odustaje od ideje da se u blizini Beograda i Pančeva sagradi ekološka bomba, idealna za havariju (E-novine).

Jutros pitam i Evu, i Mariju i Jana da li znaju da im se o glavi radi, i da li će se skupiti na protestu u Kovačici, da li će dozvoliti, zajedno sa svima nama, da se to čudo za uništenje svega živog napravi, a već je krenulo.

Kažu kako se sasvim malo njih skupilo, zašto, e pa zato što manje-više sve što je u Kovačici zaposleno jeste član Demokratske stranke, to je način da se radi „u državi“, budući da je poljoprivreda razorena, veterinar nema krava za lečenje, ima poneka kokoška i svinja. Da „žene“ i dalje ne dolaze u Beograd na ispomoć po kućama, teško da bi se moglo preživeti. Za prevoz ostavljaju znatno od tog prihoda privatnim auto-prevoznicima. Silosi su odavno kupljeni za ona tri evra, a fabrika cipela prestala je sa radom jer ne može da izdrži konkurenciju kineske robe.

Istina, posle devastiranog etnografskog muzeja, a i ostalih kulturnih ustanova (nema više da se igra ili peva u nekoj dramskoj ili pevačkoj „sekciji“), dobili su bazen, nekakav, u kome može ostatak stanovništva da se kupa. Pa potom može čist da uđe u komoru koja mu se priređuje planom preduzeća Junirisk na 18.187 kvadratnih metara obuhvatajući katastarske parcele taj i taj broj, pa taj i taj broj opštine Kovačica. Kompleks će od centra Kovačice biti udaljen svega 1.850 metara i biće povezan glavnom saobraćajnicom Pančevo – Kovačica.

I sada će se reći, imamo mi pametnija posla nego da mislimo šta će biti i ko će se razboleti i podaviti u Kovačici, baš kao što od Parade ponosa imamo mi važnijih problema u vidu nezaposlenosti, kredita, Kosova, integriteta i suvereniteta, koji je zastupljen tako što danima čitamo da li će Putin doći ili neće doći, po svojoj volji i izboru. Zastrašujuće je koliko je očigledno kako „zločin truli i smrad mu se do neba diže“.

Kako kancer korupcije proizvodi kancer kod ljudi, kako se iz sumanutih činova protiv stanovništva vidi „utaljivanje“, „ugrađivanje“ i čitav taj rečnik „odrađivanja“, „po zakonu“, „svako radi svoj posao“, kako su jasni učinci svih intimnih partijskih nadimaka (lica) koji postaju analogni nadimcima pripadnika JSO. Nije to ono nekadašnje Pera, Mika i Laza, u pitanju su zločinci koji onda kada ne pucaju iz snajpera, ubijaju skladištenjem otpada, a sredstva su obezbeđena iz budžeta NIP-a, a na račun Juniriska uplaćen je avans od 10 miliona dinara, i to svega deset dana po potpisivanju ugovora. Po zakonu.

Pa sad redom, u raznim odborima su bili partijski moćnici, koji su u međuvremenu postali privrednici, samostalni, a da kako drugo, pa su onda oni bivši sa onima sadašnjim sve po zakonu potpisali, naručili, isposlovali, vešti ljudi, pametni, snašli se za razliku od svih nas budala, daroviti ljudi sami od sebe, načinili i studiju u kojoj piše da će na teritoriji opštine Kovačica dovoziti, skladištiti i potom prerađivati otpad sledeće vrste: otpad opasan za stanovništvo (stara ulja, elektronski i električni otpad, akumulatori, filteri i krpe), sekundarne gradske sirovine (pet-ambalaža, metal, papir, staklo, aluminijumske limenke), građevinski otpadni materijal (beton, cigla, malter, gvožđe i čelik), azbestni otpad (vlakna i prašina koji sadrže kancerogena jedinjenja), tečni otpad (iskorišćena motorna ulja i sl.), muljevi i pastozni otpad (otpad nastao čišćenjem galvanizacije, API separatora, rezervoara za mazut, ili rezervoara u kome su bili smešteni drugi naftni derivati).

Ma bravo. Kovačica je tako lepa, i tako skockana, i civilizovana i kulturna, i mirna i pitoma, da je moraju uništiti varvari i štetočine. Oni tačno znaju gde je „meki trbuh“ svega što je potencijalno demokratsko i nenasilno. Pa skoče i opustoše.

Ali ne samo da odnesu i iznesu, već da unište. Jer taj tako gadno uzurpirani novac zločinom svake vrste, pare, kako kažu, one dalje rade kao azbestni otpad. Otvara nove rane.

Sve do tačke u kojoj genocid, urbicid i ekocid postaju suicid. Otpadni materijal.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari