Kada se vratim posle putovanja u prirodu, gde obitavam, osetim napad osveženja, atak prijatnosti, rasterećenje i odmor. Prvi dan se osećam isceđeno, boli me telo, umoran sam, ali posle prve prospavane noći vraća mi se duh vitalnosti. U šumi, među smirenim pejzažima, odjednom, sve mi postaje jasno.

Prisećam se lepih trenutaka u gradu ali i zagušljivih događanja. Brzina, turobnost i pojačana doza neprijatnosti iscrpe čoveka. Ovde to sumorno stanje nestaje poput skidanja kaputa. Najednom mi iskrsavaju vizije i predlozi šta treba da uradim. U meni se rađa harmonija koju samo pratim. Treba da počistim patos, operem veš, napišem tekst, odgovorim na pristigla pisma, primam putnike namernike. A tamo konfuzija koja nudi slast i komunikativnost, ali samo nakratko. Nagomilanost je pakao. A Raj kad sebi dozvolimo da kroz nas prostruji tišina.

Jasno mi je da čovek čoveku samo smeta, ali zašto mu je Raj suvišan, još nisam pronašao odgovor. Čovek poseduje dva najznačajnija straha – strah od lepote i strah od slobode. Ako hoćeš čoveka da uništiš, daj mu slobodu i lepotu. I on neće znati šta da radi sa njima. Još opasnije je čoveka dovesti pred ogledalo i upitati ga – zašto bežiš od Raja. Adam i Eva nisu prognani iz plemenitih vrtova, nego su oni pobegli. Jer da su izgnani, oni bi se kad-tad vratili. Ali, ne! Oni, kao i svi ostali beže od potoka, mira, poljana, cvetova… Priroda može da trpi čoveka, ali čovek nju ne. On u njoj prepoznaje svoju inferiornost i beži što dalje, kako mu ne bi proradila savest. Jer najlakše je vratiti se tamo gde smo već nekad bili.

Ekonomija nije spas za beg od Raja, ali da očistimo svoju zemlju jeste. Čudim se kako niko od političara ni ne pomišlja da podstakne entuzijazam za uređivanje svoje zemlje (ne države). Ono što je moguće treba učiniti, a to je: pokupiti plastične kese, flaše i džakove sa tla na kojem milenijumima postojimo.

Ali dok se političari i institucije ne dosete, treba čuvati Raj u sebi. Svet je stvoren od ljubavi a prijateljstvo ga može ponovo roditi – peva Helderlin. Treba postaviti pitanje: Kako to da u svetu koji napreduje nema ljubavi!

Raj je pročišćena percepcija.

Raj sigurno nije količina. Imamo svega a depresivni smo. Količina samo otvara nove dileme. Ne znamo niti se snalazimo na koju ćemo stranu. Ima svega a nas nema. Bašta rasterećenosti nam je nadohvat ruke, treba se samo sačuvati od zlobnih.

Kad Raj jednom uđe u nas, teško je odreći ga se.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari