„Selo Oparić poznato je kao kolevka srpske naive i levačkog pesništva“, piše na sajtu Ujedinjenih regiona Srbije, skraćeno URS. „Kažu da je Oparić mesto sa verovatno najvećim brojem poznatih ljudi u celom Levču“, još piše na sajtu URS. „Janko Brašić – simbol naivne umetnosti i jedan od najpoznatijih Oparićana, proslavio je ovo selo svud u svetu“, navodi URS. „I pored velikog broja pesnika, slikara i političara koje je ovo mesto iznedrilo, meštanima Oparića niko nije pomogao, te danas žive bez kanalizacije i pijaće vode“, otkriva URS.

„Došli smo da vas pitamo, ako mi budemo imali pare u našem selu, je l’ to znači da ćemo moći da kupimo reflektore? Imali smo mi osvetljenje u školskom dvorištu, ali su nam uzeli ovi iz Rekovca. Kažu, šta će nama. A mi se svako veče skupimo, pa igramo fudbal. Sad to više ne možemo. U susednom selu Krčin, ima manje mladih, i njima nisu uzeli reflektore“, prenosi sajt URS reči Srećka Lazića iz Oparića.

Sve se ovo dešava na tribini URS u pomenutom Opariću, u okviru tradicionalne manifestacije „Predizborna kampanja“ koja svake četiri godine okupi rekordan broj iluzionista i naivaca iz cele zemlje. I kao što kaže narodna poslovica – da se u Srbiji najviše laže posle seksa i pre izbora – neki funkcioner URS rekao je na toj tribini da problemi građana Oparića nisu nerešivi. Epilog ove priče da se naslutiti – već negde u februaru Mlađan Dinkić ulazi sa četiri reflektora pod miškom u slobodarski Oparić, jer to je lakše nego da se pojavi sa četiri pijuka i počne da kopa kanalizaciju, a meštani ne kriju suze radosnice što će ponovo moći da pikaju fudbal po mraku. Svi su zadovoljni. Jedino će ovi iz susednog Kačina sedeti na fudbalskom terenu i naglas razmišljaju koja im je to budala maznula reflektore usred februara. Dok i njima ne stignu neki iluzionisti sa reflektorima. I tako će to ići ukrug, mada se čini da će zbog velikog broja naivaca bez reflektora na kraju opet ostati Oparić.

Manifestacija „Predizborna kampanja“ počela je širom zemlje i ne izvodi je samo URS. Recimo, Toma Nikolić je na mitingu u Nišu vitlao nekakvom „belom knjigom“ za koju je rekao da je to naprednjačko „Vjeruju“, sveobuhvatan, jelte, program za spas Srbije. Na „Vjeruju“ podseća posebno jer se u prvom članu ovog pravoslavnog spisa kaže: Verujem u Boga oca, svedržitelja, tvorca neba i zemlje i svega vidljivog i nevidljivog“, pošto je ta „bela knjiga“, ispostavilo se, nevidljiva. Naime, već sutra se nije mogla naći ni u knjižarama, ni na Sajmu knjiga, ni kod autora, ni kod izdavača. Tako se Srpska napredna stranka profilisala kao izdavač retkih i nevidljivih knjiga.

– Ceo tiraž „bele knjige“ planuo je za samo dva i po minuta. Otkupio ga je gospodin Tomislav Nikolić jer je, priznaćete, njemu taj program najpotrebniji – rečeno je novinarima u centrali SNS, uz opasku da kad knjiga bude prevedena s engleskog ona će biti dostupna svim pismenim poštovaocima Srpske napredne stranke. U SNS još otkrivaju da je knjiga, kao i svi spasonosni programi srpskih stranaka, pisana u takozvanom prošlom-budućem vremenu, koje je patentirano u Šumadiji tokom svinjokolja, kada su lokalni seljaci jurili svinju uzvikujući: „J… sam te, kad te stignem“.

Toma se, opet, profilisao kao bolji iluzionista od Koperfilda, koji, recimo, ume da dovede osobu ženskog pola na binu, pokrije je plaštom, i ona nestane. Sutra je nema ni kod kuće, ni kod izdavača, ali, gle čuda, na sledećem nastupu evo nje opet na stejdžu. Sličnu tačku izvodio je i Mlađan Dinkić vodeći po Srbiji Vericu Kalanović dok je bila ministarka za NIP.

SNS, inače, već mesecima začikavaju da nema nikakav program, a Tomi je dosadilo da maše raznim knjigama koje bi mu pred nastup dodao A. Vučić, naš poznati prevodilac žednih preko vode. „Ovde, u našem programu, sve piše o novoj i boljoj Srbiji“ – mahao je tako Toma u Svilajncu sa Tukididovim „Peloponeskim ratovima“, u Zaječaru je obećavao veće plate mašući „Velikim narodnim kuvarom“, u Kragujevcu obećavao sto milijardi evra investicija mašući romanom „Kad su cvetale tikve“. Za koji mnogi sumnjaju, reklo bi se po naslovu, da je autobiografija Aleksandra Vučića. U Novom Sadu je Toma obećavao povratak Kosova u naš teritorijalni sustav mašući knjigom „Šta da očekujete dok čekate bebu“, u Petrovcu na Mlavi je obećavao iskorenjenje siromaštva mašući „Priručnikom za feng-šui“, a u Prokuplju garantovao nagli rast penzija mašući „Autostoperskim vodičem kroz galaksiju“. Sada će konačno moći da maše pravim programom, ukoričenim, izbeljenim, koja će svakako ući u uži izbor za NIN-ovu nagradu.

DS, ipak, ima najbolju taktiku. Ništa ne obećavaju, već ko papagaji stalno ponavljaju: „O nama govore rezultati.“ Misle, pretpostavlja se, na Novaka Đokovića.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari