Ulice bez radničkih manifestacija 1Gojko Vlaović Foto: Miroslav Dragojević

Epidemija korona virusa i policijski čas u trajanju od 35 sati uslovili su da se obeležavanje 1. maja, Međunarodnog praznika rada, ove godine u Beogradu odvije na potpuno drugačiji način nego inače.

Uobičajeno je da se 1. maja, sa početkom u 12 sati, na poziv reprezentativnih sindikata radnici i levičarski aktivisti okupe na Trgu Nikole Pašića odakle posle govora sindikalnih predstavnika odlaze u protestnu šetnju centralnim gradskim ulicama do zgrade Vlade Srbije.

Ovog puta to nije bilo moguće u prvom redu zbog zabrane izlaska iz kuća u petak.

Svake godine kao novinar Danasa dobrovoljno se javljam da izveštavam sa prvomajskog skupa, jer otišao bih na njega svakako, pa kad već idem profesionalno je da napravim i reportažu sa protesta.

Ovoga puta to nisam mogao pa sam u 12 sati umesto na Trgu Nikole Pašića kao i većina građana bio u svom stanu.

Međutim, to što ove godine nije bilo moguće organizovati ulične praznične manifestacije ne znači da 1. maj nije obeležen u Beogradu.

Sve najveće sindikalne centrale su objavile svoje proglase u kojima su pozvale poslodavce da ne otpuštaju radnike i ne smanjuju im plate u nastupajućoj ekonomskoj krizi i u uslovima u kojima su dobili značajnu novčanu pomoć od države da održe svoje poslovanje.

Socijaldemokratska unija je pozvala svoje pristalice da 1. maj obeleže kod svojih kuća tako što če se sa parolama podrške radničkoj klasi fotografisati i poslati ih na imejl adresu te partije kako bi te fotografije ona objavila na svom internet sajtu i društvenim mrežama.

Nova komunistička partija Jugoslavije i Savez komunističke omladine Jugoslavije pozvali su svoje aktiviste i simpatizere da tačno u 12 sati sa zvučnika ili mobilnih telefona, u vreme kada inače počinju prvomajski skupovi u Beogradu, emituju radničku himnu „Internacionalu“ i istaknu crvenu zastavu ili drugo znamenje te boje na svojim terasama ili prozorima.

Ono što je značajno reći za ovogodišnju proslavu 1. maja jesu dve stvari. Prva je ta da najveći teret borbe protiv korona virusa u Srbiji, koja se još uvek vodi, podnosi radni narod a ne pripadnici Kriznog štaba sastavljenog od predstavnika struke i vlasti na čiji rad se može izreći dosta primedbi. U prvom redu, najveći teret te važne borbe podnose medicinski radnici, trgovački radnici, radnici u dostavi, zaposleni u pošti, policiji, vojsci, administrativni radnici, zaposleni u uslužnoj delatnosti, novinari i tako dalje.

Druga stvar koju treba naglasiti jeste ta da će krupni kapital da bi zaštitio svoje profitne stope pokušati da i tokom nastupajuće krize uradi ono što je radio tokom prošle iz 2008. kada je njen sveukupan teret prebacio na pleća radničke klase.

Osnovni zadatak sindikata i radničkih organizacija u narednom periodu treba da bude onemogućavanje tog gramzivog i nepravednog plana bogatih.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari