Dehumanizovana realpolitika 1Foto: Zoran Raš

Vek od osnivanja Jugoslavije i različit odnos prema tom datumu različitih delova nekadašnje kraljevine i nekadašnje socijalističke zajednice ravnopravnih naroda i narodnosti, temelj obe države, multietničnost, krvavo je razbijen u paramparčad u minulom ratu, a postjugoslovenska istina, poput stenovitog vrha koji se nazire u magluštini, nagnuo se prema nacionalnim državama!

Banana ili ne, sasvim nevažno, ciljano su zaokruživale sopstvene etnicitete, uz njih i crkve, a manjine koje su se osećale kao „zarobljenici u tuđem telu“ i milom i silom su se raseljavale, asimilovale ili odlazile i još uvek odlaze u svet daleko od ovog regiona, ili se osećaju kao apatridi u sopstvenoj zemlji! Evropska unija je bila najčešća ideja, mesto i standard, gde su se nadali da će se sresti, a onda posle svetske ekonomske krize, nade su se, kako bi govorio D. Ćosić drugim povodom, pretvorile u strepnje! Evropa je počela da prska, Nemačka da jača, razlike između bogatog severa i siromašnog juga postajale sve izraženije, birokratizovana evropska administracija otuđena i omražena, a evropski standardi rasplinuti i selektivni pogodovali su separatističkim i nacionalističkim pokretima i jačanju evropske desnice pa čak i rasizma… Neumiveno, sa nezamislivim pogibijama nejakih u plavoj grobnici, Mediteranu, u Kaleu, žicom, blatom, suzama, marifetlucima, prevarama, trgovinom ljudima, to je pokazala i pokazuje izbeglička kriza koja je produkt imperijalne nezasitosti neoliberalnog kapitalizma…

Evropa, ipak, kao kolevka znanja, emancipacije, revolucija, demokratije, san svih ex yu država dosanjan je samo u dve. Ostale se bave nagomilanim prtljagom, odvezivanjem zamršenih čvorova i otvaranjem pristupnih poglavlja i „hrvanjem “ sa sve izraženijom skepsom u njen značaj. Dolazak visokog zvaničnika Johanesa Hana u Beograd i Prištinu, pokazao je svu nemoć i beznačajnost evropske administracije jer Priština i pored flagrantnog kršenja svih međunarodnih sporazuma, nije promenila svoj stav ni za jotu, pa stopostotne takse na uvoz robe iz Srbije i Bosne i Hercegovine ostaju do priznavanja nezavisne države, a stopostotnu nemoć EU dodatno demonstrira najava formiranja vojske Kosova!

Istog dana na međunarodnoj konferenciji u beogradskom Medija centru, koju je organizovala istraživačka agencija Demostat, direktor tink-tenka Nova Evropa za procenu političkih rizika, Timoti Les, revitalizovao je nikad ugašenu ali zatrpanu ideju o velikim državama koje će sačuvati Zapadni Balkan od rata, bez obzira da li će se EU raspasti ili ne! On čak misli da hoće jer neće preživeti sledeću ekonomsku krizu koja kuca na vrata! Neusklađenost, između političkih i fizičkih granica je, prema njegovom tumačenju, glavni uzrok konflikata na Balkanu. Kao dugogodišnji službenik Britanskog biroa za spoljnu politiku radio je i u Skoplju i u Banjaluci i kada slušate Dodika i kada slušate Lesa nema razlike izuzev u nijansama. Čak se stiče utisak da Dodik, postupno, postupa po njegovim savetima! Elem, ne trepnuvši, Les ponavlja ono što je pisao pre dve godine u Forin afersu, čak sa čvršćim uverenjem koje dopunjava aktuelnom krizom između Srbije i Kosova, a to je da samo Velika Srbija sa Republikom Srpskom i severom Kosova, Velika Hrvatska sa Herceg Bosnom i Velika Albanija, sa ujedinjenim nezavisnim Kosovom koje Srbija treba da prizna, a koje je izgubljeno 1999, mogu sačuvati mir u regionu, i malu bošnjačku državicu oko Sarajeva, malu Crnu Goru ako se ne priključi Srbiji i nešto manju od sadašnje, Makedoniju, jer bi se osamostaljeni albanski živalj postepeno kroz pet ili deset godina pripojio Albaniji. Zar to Zaev već ne radi? Kako izgleda i Edi Rama je Lesov fan, a Čović sa Sarajevom već pregovara o jačanju entitetskih prava hercegovačkih Hrvata!

Možda je Lesov, dehumanizovan način izlaganja, bez trunke lične upitanosti i sumnje u sopstvenu misao, kao robot koji raspodeljuje figure u kompjuterskoj igrici, sastavni deo nove realpolitike koja, izgleda, nekoga raduje a nekoga zastrašuje? Na pitanje da li bi se prihvatanjem ovog koncepta otvorila Pandorina kutija, lapidarno odgovara: Zar mislite da su granice u Evropi fiksirane!?

Ako vam je ovakav odgovor za utehu, onda ste, verujem, svesni rizika loše beskonačnosti. Znam da je, nažalost, i pamćenje na minule ratove, žrtve, zločine, seobe, poprilično onečovečeno u svrhu novih realpolitika, ali Lesova logika ne mari za ljude već za elite za koje radi i koje savetuje! Zato ne želim da predviđam. Ako je početak rešavanja problema neka nova mirovna konferencija na kojoj bi pored Evrope, Amerike, Rusije i Turske, Srbija i Kosovo potpisali nešto, to je bolje nego gledanje preko nišana i što pre a nikako posle rata.

Blago Slovencima, oni su zaokružili svoju deželu, najpre su otpisali iz državljanstva pa posle vratili deo otpisanih južnjaka, na najnovijim lokalnim izborima preko trećine pobednika su nestranačke ličnosti, među njima i gradonačelnici srpskog porekla, a desničar Janša ipak neće moći da formira vladu!

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari