Desetleće 1Foto: Zoran Raš

Srbija je danas deset puta bolja nego što je bila, rekao je Aleksandar Vučić na proslavi prvog desetleća Srpske napredne stranke.

Posle dužeg odsustvovanja prisustvovao je osnivač i prvi predsednik te partije Tomislav Nikolić. Politički posinak, koji se pre deset godina najduže premišljao da li da ostane pod šinjelom egzibicioniste Šešelja, ili da se priključi Tominom jatu, pametno je procenio gde mu se smeši uspeh i opijen sopstvenim postignućima, najzad, smogao snage da mu se, na desetogodišnjicu, javno zahvali. Ni aplauz ni kratke bogougodne reči nisu skinule grč sa Nikolićevog lica, pa se ne može pouzdano zaključiti da li se smejao ili plakao! Pojavio se iz prikrajka gde je skrajnut, mislim na zvaničnu rezidenciju šefa države, a nije poveden na istorijski put u Kinu, pa ostaje sumnja u verodostojnost nečijeg spina kako Tomislav Nikolić još jednom hoće da se otcepi i povede, navodno, nezadovoljne naprednjake sa sobom. Nije isključeno da među pola miliona nominalnih članova ove političke organizacije ima onih koji ga tajno preferiraju, u odnosu na Vučića, ali baš, zbog te tajne, nisu realna opasnost za stranačko usitnjavanje. Verovatno je da priličan broj njegovih istomišljenika, sanjaju otvorenih očiju i kao Tomislav maštaju da Srbija postane ruska gubernija, ili, makar, da se moravskim koritom plovi brodom do Soluna, ali srpski gubernator Aleksandar Vučić, drži sve poluge vlasti u partiji i državi i najavljuje pročišćavanje, podmlađivanje, više rada i truda, bolju organizaciju u svim segmentima svoje vladavine. Zato se, valjda, paralelno sa desetlećem, dosadašnjim manirima i običajima, nagvažda i o rekonstrukciji Vlade i o prevremenim izborima u martu? Otuda pretpostavka o Nikolićevim pretpostavkama da će sa svojim tajnim simpatizerima u narednim deljenjima partijskog plena izvisiti, odnosno, biti otpisan! Tek potom bi se, svojom voljom, vizijom i samorecikliažom, pojavio kao lider neke nove stranačke grupacije, što nabildovanoj Vučićevoj moći ne bi bog zna šta naudilo. Tako bi vuk bio sit i ovce na broju, pogotovo imajući u vidu da je i rođeni Tomin sin, u važnom trenutku, stao na Vučićevu stranu. Elem, sve su to naklapanja o kojima se rogobori i uglavnom služe da se defokusira interesovanje javnosti sa stvarnih problema koje Srbija ima, ali ima da ih nema dok je Vučić na njenom čelu!

Prisustvo predsednice Vlade, Ane Brnabić, tom svečarskom partijskom skupu, uživo prenošenom kao Osma sednica, i njena izjava da razmišlja da se učlani u SNS, koliko je natuštila i natmurila deo javnosti, toliko je drugi razvedrila i nasmejala? Gospođa svakog dana u svakom pogledu sve više i više napreduje, radi, ponaša se, gestikulira i govori kao da je lično AV! Šta bi tek radila da je i nominalno član SNS!!?? Zna i ona negde u podsvesti da partijska budućnost, ako nisi lider, ne mora da bude bajna i perspektivna, mada može da bude slatka.

Referiram se na sliku sa sajma knjiga i radikalskog štanda gde Vjerica Radeta čuva leđa Šešelju i jede krempite, ali je nema na fotki sa radikalskom učiteljicom koja je poređala svoje učenike da se slikaju sa osuđenim ratnim zločincem! I to, uključujući direktan televizijski prenos „partijskog oglašavanja“, mimo izborne kampanje, spada u resurs decenijskog slavlja naprednjaka na vlasti!

Od tih deset godina prve četiri su u znaku Tomislava Nikolića , njegove dobre namere da zamrzne stranačku u korist državnopredsedničke funkcije i svih građana! Posle se ispostavilo da su najveću korist imali dobitnici predsednikovih odlikovanja, ali ne može mu se osporiti zasluga u „stiropor revoluciji“ i štrajku glađu što je doprinelo, kako je najavljivao, „referendumskom izjašnjavanju glasača između SNS i DS“. Uspeo je!

Tek posle toga sledi šest godina Aleksandra Vučića, popločanih slavom u partiji, državi i svetu! „Nikad, niko kao on“ kaže on i ogromna većina građana Srbije mu veruje jer, dnevno to ponavlja na hiljadu platformi, u hiljadu izjava, hiljadu puta! Ni dementni ne mogu da zaborave! To je utisnuto, pečatirano, neizbrisivo i spremno za kolektivno recitovanje. Uaaaaa ! Auuuuu, kao horska pratnja u skupštini, uz zajedničku koreografiju, dizanje ruke, na zvono! NJegovi govori i misli, detaljno se analiziraju u medijskoj imperiji, koja štimuje i ukida disonantne glasove. Zato prosečno obrazovani stanovnici Srbije bolje razumeju značaj Vučićevog rejtinga, nego koja su im ljudska i zakonom zagarantovana prava. Da li smeju ili ne smeju da odbace pelene kako bi ostvarili pravo da idu u toalet ! To je resurs ovog desetleća!

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari