Doziranje 1

Ne znam da li ste uočili, sve češći slučaj, da sasvim mala deca koja ne znaju ni sva slova da izgovore, a kamoli da kažu kako se zovu ili koliko godina imaju, s malim govornim felerom, jasno izgovaraju ime predsednika države.

Aveksandav Vučić! Nije se to izrodilo iz „klasike“ u kojoj rezignirani roditelji u potonuću beznadežnih misli, onemoćali od svakodnevnih briga preživljavanja, na detetov upit gnevno odgovaraju: Kupiće ti Vučić, putovaćemo kad mi Vučić poveća platu, daće ti baba za čokoladu kad mi Vučić vrati otetu penziju i sl.. već iz nove igrice sa superherojem, AV, objedinjenih svojstava Betmena, Spajdermena, Hulka, Fleša, Grina Kantrija…, koji i sa najzaostalije konzole šljašti sa svih ekrana (TV, tablet, telefon, internet) u vidu kolačića, klipova, inserata, celih emisija ograničenog ili neograničenog trajanja i dometa. Imajući u vidu koliko je prisutan u svakom trenutku na svim mogućim ekranima Srbije, a deca, naročito mala, vole elektroniku, televizore, vole mobilne i dodire sa njima, polako postaju zavisni, pa bi Vučića, adekvatno preporuci Svetske zdravstvene organizacije koja je neodmereno igranje igrica proglasila bolešću zavisnosti, poput narkomanije, alkoholizma i sl. trebalo pažljivo dozirati u kući, da njegova opsena ne bi zahvatila i vašu decu.

Što se odraslih tiče, mnogi pokazuju simptome zavisnosti, nemoć, vrištanje, plač, tresu se, znoje, guše, defokusirani i nezainteresovani za drugo, nasilni ili histerični sa pozicije različitih predznaka pozitivnog ili negativnog u odnosu na njega. Sa pozicije, dakle i opozicije, delimično ujedinjene a koja kmeči kroz 30 tačaka iako je osam skraćenih u antrfile, sasvim dovoljno da se sazna šta hoće.

Svestan i sam da je vreme šarenih pilulica za narod isteklo i da omađijanost politikom koju vodi bleducka, odlučio je da se na vreme samodozira i verujem da ste primetili da ga nedeljama nije bilo u velikom formatu ni na Pinku ni na Hepi, iznimka je samo Studio B, gde puštaju svaki njegov uzdah, izdah i duge pauze premišljanja, jer nimalo ne zavise od komercijale već isključivo od para koje njegova državna kasa izdvaja za njih.

Kao razlog samodoziranja navodi da nema ništa novo da kaže za Kosovo dok ne dobije nešto i najavljuje svoje veeeeliko obraćanje naciji tek za sredinu septembra, ako i tada, kao do sada, po ko zna koji put, ne prolongira. U međuvremenu će overdozirati na drugim temama, kamenima temeljcima, izgradio je više puteva nego Tito, pa će se tako on i Dodik, novoustanovljenim datumom, sećati svih srpskih žrtava „Oluje“. To su najvećim delom prognani. Pošto u Srbiji ne postoji zakon o civilnim žrtvama rata, već samo zakon o pravima civilnih invalida rata, to znači da su svi nesrećnici proterani i izbegli za vreme „Oluje“ , preko dvesta hiljada ljudi, ostali obespravljeni! Ne čudi što u Ustaničkoj jedne izbeglice isteruju iz stanova druge, pravne bespravne, jer ni jedne ni druge nisu dobile elementarna prava civilnih žrtava rata. Zato pomen žrtvama a izbegavanje prava civilnih žrtava rata u najmanju ruku deluje cinično. Silovanja, gubitak bližnjeg, gubitak imovine, iseljavanja, ranjavanje civila na tuđoj teritoriji, totalno uništavanje života, aktuelno zakonodavstvo ne prepoznaje kao civilne žrtve rata i neće im vratiti dostojanstvo ceremonijalnim pomenima već izmenom ili donošenjem novog zakona i prava koja zaslužuju. U protivnom ostaće otužan utisak da su žrtve samo povod pomena a cilj je ulepšavanje pogubne Miloševićeve politike koja je do njihovog žrtvovanja dovela. Tu politiku, za ne daj bože ako opet zatreba, da se narod junački žrtvuje, valja imati u rezervi i valja je stalno doterivati!

Dokumentacija i dokazi o brojnim zločinima počinjenim tokom Oluje postoje u Hagu, Fondu za humanitarno pravo, po sudovima i raznim domaćim i međunarodnim istraživačkim centrima… Ako se ceremonija pomena svede samo na „pljuvačinu neoustaške tvorevine“, bez skrupuloznog osvrta na sopstvene greške, onda taj čin ima i drugu, političku svrhu – jačanje srpskog etnonacionalističkog monolita pred sudbonosno rešenje kosovskog pitanja.

Gde su tu ljudi, gde su civilne žrtve i šta bi sa Vučićevim obećanjima, napisao je Momčilo Trajković u otvorenom pismu predsedniku države, navodeći u devet tačaka šta je sve obećao a nije ispunio, a koje je u većini klasičnih medija ostalo zakatančeno. N1 i neki drugi portali su ga objavili, pa tako zavisnost od interneta ponekad dobije važno informativno značenje i otvorena mogućnost da sami na osnovu, ukrštenih podataka, cenite i procenjujete šta vam se priprema, umesto da zablejalo, bespomoćno i zavisno čekate da supermen saopšti: The game is over!

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari