Oročavanje tolerancije 1

Da li će poziv na dobrosusedske odnose, koji su uputili predsednica Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović i predsednik Srbije Aleksandar Vučić, izdržati neformalno oročeni tromesečni moratorijum na pozamašnu produkciju provokacija, međusobnih pretnji, mržnje, netolerancije, u obe zemlje, teško je u ovom trenutku predvideti.

Ne zbog nedostatka dokaza već naprotiv, zbog viška dokaza o politikama vladajućih partija kojima pripadaju a koje su vrlo osetljive i bremenite odnose između Hrvatske i Srbije dovele do usijanja. Ono što su bivši predsednici, Tadić i Josipović, kao pripadnici levog, socijaldemokratskog centra, filigranski i veoma pažljivo gradili, dolaskom na vlast desnih centrista, čija politika je bila deo ratnih agendi, za čas je srušeno, da bi se isti pojavili u ulozi novih miritelja i ključara koji će otvarati nova vrata za budućnost… Pa zašto je, onda, upristojenu budućnost u međusobnim komunikacijama, predsednik Srbije oročio na samo jedan kvartal, dakle, do polovine maja? Zašto nije makar na godinu dana, ako već nije na dve godine, kao dogovor o granicama!? Predsednica Hrvatske, hrabro, piše joj na rukavu, posredno je podržala ovo planirano kratkoročno primirje, usprotivivši se onima sa „rubova političkog spektra“ koji, kako je rekla, neće voditi politiku u njenoj zemlji. I doista rubno su protestovali, svrstavajući i nju i Vučića u takoreći istu, nepoželjnu, grupu, izdajnika, četnika početnika itd.itd..a juče su zbog „rubnog prosvjeda“ protestovali neki zastupnici u Saboru… No kada se sve sabere, dobitnici ove dvodnevne političke seanse su upravo njih dvoje, bilo da se radi o pozicioniranju na unutrašnjem, bilo na spoljnopolitičkom planu.

Pošto su i Kitarović i Vučić uspešno demonstrirali pristojnost, uzdržanost i diplomatsku distancu, nameće se pitanje u koje će svrhe iskoristiti drugu polovine godine, ili oboje naivno veruju da je ovaj susret i tri meseca moratorijuma dovoljno da se ublaže posledice njihovih politika u trogodišnjoj promociji netrpeljivosti i zatezanja odnosa između dve zemlje? Možda im preostali deo godine posluži za instaliranje novih napetosti imajući u vidu uobičajen datum sporenja u avgustu, na godišnjicu „Oluje“. Takođe, ne treba zaboraviti prednovogodišnju izjavu šefa srpske diplomatije Ivice Dačića, koji je nazvao slepcima sve one koji misle da je stavljena tačka na sukobe u regionu dok traju uzroci problema. On je, bukvalno, izjavio da smo u intermecu između novih sukoba! Tandem, Kitarović – Vučić do sada je, dakle, dokazivao da nije slep!

„Sva naša budućnost je naša prošlost“, ironizirao je Predrag Lucić, pa zato ironično zvuči i predlog o kvartalnom moratorijumu na govor mržnje, kao i natpevavanje u refrenu „slažemo se da se oko mnogo čega ne slažemo u prošlosti zato nećemo o tome, okrenimo se budućnosti“. Taj povratak u budućnost, kao što je renoviranje pruge Beograd – Zagreb, duplirana robna razmena između dve zemlje, solarno osvetljavanje kuća u malim ruralnim sredinama gde žive Srbi, kao i poboljšanje statusa manjina, da Srbi u Hrvatskoj i Hrvati u Srbiji „ne bi odustajali od sebe“ nesporno ima značaja i može da doprinese normalizaciji, ali kratkoročno oročavanje, možda, dugoročno paralizuje prilike da se Srbija i Hrvatska međusobno upristoje kao Francuska i Nemačka? Pogotovo što se zvecka novim naoružavanjem na sve strane. Najzad i zajedničko traganje za nestalima deo je neugodne priče o prošlosti i ona se ne može izbeći. Ako ne mogu da pišu zajedničke udžbenike o tome, onda bi, barem u fusnotama postojećih, trebalo da stoji i drugo, različito gledište…. 2.000 civilnih organizacija i pojedinaca, među kojima su i udruženja roditelja i porodica nestalih osoba, veterana, novinara, predstavnika manjinskih etničkih zajednica… sa područja ex Yu, osnovali su Regionalnu komisiju za utvrđivanje činjenica o ratnim zločinima i drugim teškim kršenjima ljudskih prava (REKOM). Kako bi REKOM neposredno doprineo pomirenju, sama inicijativa mora da dobije saglasnost država, „i to prije svega kroz potpisivanje međuvladinih sporazuma. Predstojeći sastanak, na vrhu, zemalja Zapadnog Balkana u Londonu u julu 2018. prilika je za to“. Podaci koje je prikupio REKOM pokazuju da su „identitet i okolnosti smrti najmanje 10.000 žrtava u ratu na teritoriji Hrvatske već utvrđeni, piše koalicija za REKOM predsednici Hrvatske i moli je da se pridruži predsednicima Srbije, Kosova, Crne Gore, Makedonije i bošnjačkom članu Predsedništva BiH i imenuje sopstvene izaslanike za pisanje tog Sporazuma. Zanimljivo je da ni Vučić, koji je prihvatio REKOM, ni Kitarović, koja nije, nisu pominjali ovu saradnju, izuzev ako skupštinu Srpskog narodnog vijeća ne iskoriste za to!

Kao legitimni, i neposredno izabrani predsednici od svojih građana, ovim susretom u Zagrebu, jesu trenuto smirili nagomilane tenzije između dve države i to je dobro, ali, ostaje, nažalost, neugodno pitanje i sumnja koliko će taj trenutak trajati i da li će izdržati makar i tri meseca.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari