Retuširana obećanja 1

Sećate li se ambiciozne najave da će svake nedelje primati građane od pet do osam sati, i jednom mesečno, od šest do 20 ili 22 časa, „u zavisnosti od umora“ !

To je uradio jednom u Beogradu, jednom u Nišu gde je na tri dana izmestio Vladu i jednom na Kosovu, a sve zajedno to je mnogo manje od jedan odsto ispunjenog obećanja! To znači da je ostatak od preko 99 odsto bio nerealan i zasnovan na laži.

Sada je u toku najpompeznija kampanja do sada „Budućnost Srbije“. Budućnost Srbije nema cenu i zato ne treba da se zna koliko košta ali stručnjaci za marketing tvrde da se radi o pozamašnim milionima evra! Uz obilazak vrtića, škola, gazdinstava, fabričkih pogona, sve zvoni od najava brzih pruga koje će se graditi naredne dve do četiri ili više godina kojima će juriti vozovi čak 120 km na čas. U fokusu je „oporavak“, rekonstrukcija i dogradnja više kliničkih centara, najava asfaltiranja 120 kilometara raznih autoputeva, otvaranje novih fabrika, devet gradova će dobiti nove sportske stadione, a neke škole će takoreći sutra međusobno podeliti 80 fudbalskih lopti, poklon države Srbije! Pominje se i hit, da bi se umirile „Mame su zakon“ da će država obezbediti plaćanje dadilja!

… Kao što je svojevremeno samouvereno tvrdio da je priča o savamalskim fantomkama izmišljena tako se, više nego odlučno potrudio da se istina o tome skrajne u zabite fioke njegovih „ministarstava istine“ i za razliku od Orvelovog junaka, pokazuje svu ljubav i strast prema friziranoj stvarnosti. NJegovi „Telekrani“ preuveličavaju lažne brojke o stalno rastućoj ekonomiji i sve boljem životnom standardu a gadljivost isključivo iskazuje prema “ talogu“ , kako naziva oponente, koji retuširanu istinu negiraju!

Zato su, promptno angažovani komunalci iz gradske čistoće, da sastružu nalepnice sa zidova „tunela laži“ jer idiličnu atmosferu više zagađuju one nego tone otrovnih životinjskih kostiju na domak Beograda… Molim stoga opoziciju sa „dna kace“ da odustane od lepljenja, neka deli i baca letke ili neka organizuje ulične izložbe na panoima, jer Beograd nikada nije bio prljaviji i neuredniji pa nema smisla da i sama tome doprinosi.

Najnovija istraživanja pokazuju da je aktuelni predsednik države i dalje najpopularniji ali da mu značajno raste i broj negativnih ocena. Tromesečni protesti ostavljaju trag, pa je verovatno zbog toga umorniji, nervozniji, zbog iznuđenog hapšenja predsednika opštine Gorocka ili ostavke Zorana Babića, i osorniji u kvalifikacijama lidera SZS. Interesantno je da kampanja blaćenja opozicije ne utiče mnogo na pad popularnosti „Đilasa, Jeremića, Obradovića“ ali istovremeno povećava rejting „nenavođenog projektila“ Sergeja Trifunovića, koji umrtvljeni Pokret slobodnih građana Srbije sa skoro nulte pozicije diže na 7 odsto! Komotno prelazi cenzus! I tu sada dolazi do jedne stare i dobro poznate situacije! Dok naprednjačko jezgro ostaje monolitno, barem spolja, oponenti počinju da se raslojavaju i grupišu prema afinitetima, na samonikle organizatore protesta i pobunjene građane, one koji su potpisali blanko Ugovor sa narodom, ali i na one koji su dopisivali šta nedostaje na tom papiru ili nisu hteli da potpišu, dakle, na pristalice Saveza, zatim na desničare iz DSS koji samostalno protestuju uz priključivanje dverjana i na građanski blok koji se okuplja oko pokreta Ne davimo Beograd kome će se verovatno priključiti i manjinski deo otcepljenih iz PSG… Tu se dolazi do kritične tačke samih protesta koja lako može da se prebrodi ako se svi učesnici budu pridržavali iste i suštinske priče i iste ideje o slobodnim medijima i slobodnim i fer izborima ! To je minimum zajedničkog imenitelja koji detektuju kao zajednički problem. Različita politička ponuda doći će tek kada se obezbedi ravnomerna vidljivost svih opcija i tek kada se obezbede fer izbori. Raspisivanje vanrednih izbora bez toga, bilo bi prst u oko pobunjenim građanima pa bi se bojkot i radikalizacija protesta mogli nametnuti kao jedino rešenje. U obe stavke vlast, za sada, ne pokazuje znake popuštanja. Najava spajanja elektronske knjige umrlih sa biračkim spiskovima je tek delić razbijenog sistema koji bi trebalo da se sastavi, kroz izborni zakon, rad parlamenta, promenu RIK-a, konstituisanje skupštinskog nadzornog odbora, rad REM-a, do oslobađanja medija. Jer protesti jesu nadišli značaj svakog pojedinca, kako veli Bane Trifunović, objašnjavajući zašto se više ne penje na kamion, ali bez jasne artikulacije i sinhronizacije heterogenih šetača diljem Srbije, isto tako, iznenadno, mogli bi da splasnu i upadnu u krizu. Krizom uvek upravlja i izmišlja je svaka vlast. 9 marta upotrebila je vojsku i policiju, vodeni topovi, oklopna vozila i pendreci upotrebljeni su na protestima 96/7 … Petog oktobra, vojska i policija otkazali su poslušnost vlasti i priključili se građanima….

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari