Pošto je uredno podelio društvo na prijatelje i neprijatelje, podobne i nepodobne, strane plaćenike i domaće „paćenike“ i štićenike, da bi lakše vladao, planski i osmišljeno je započeo ostvarivanje državnog projekta pokoravanja medija.

Prethodno, kao priprema, obesmišljene su nezavisne i kontrolne institucija vlasti, Agencija za borbu protiv korupcije, Agencija za zaštitu konkurencije, REM, RIK…

Zatim je furiozno i monopolski zauzeo javni prostor i svakodnevnim pridikama sa televizijskih „oltara“ počeo da ispira i oblikuje društveni um. Utuvljuje, falsifikuje, govori poluistine kao istine, koje onoga trenutka kada ih saopšti idu na dalju razradu njemu bliskih ili već pokorenih medija. Tako, kada predsednik bezbroj puta omalovaži, ironiše, naglasi da nikada neće gostovati na „američkoj televiziji“ N1, samo po sebi, ne bi trebalo da ima nekog značaja, da ne poziva na akciju i razradu konstatacije kako bi postala opšteobavezujući javni stav. Za inicijalnu razradu je zadužen „Informer“ i njegov „časni“ urednik, pa se onda uključuje PINK i sve se to širi po prijateljskoj ili već obuzdanoj mreži elektronskih medija, koje niko ne kontroliše izuzev Vučića. Tako je N1 proglašena stranom agenturom. To ne bi smelo da se kaže ni u zavitlavanju, jer najdirektnije ugrožava bezbednost novinara, zaposlenih u ovoj medijskoj kući, zastrašuje sve one koji sarađuju sa njom i pujda javnost protiv nje. Da postoji pravna država u tragovima i da po tim istim tragovima radi tužilaštvo, Informer bi, ako ništa drugo, morao da bude pozvan na razgovor i dokaže svoje tvrdnje. Ali kako su one pod pokroviteljstvom Aleksandra Vučića i ovaj skandal neetičnosti i kršenja zakonskih normi ostaće bez reakcija nadležnih i odgovornih tela, ali biće zapamćen kao još jedan pokušaj sputavanja i cenzurisanja medija.

Zašto Vučiću toliko smeta N1? Najverovatnije zato što se trudi da profesionalno obavlja svoj posao, poštujući pravo i obaveze date zakonima o informisanju i o elektronskim medijima. A to znači da mu ne dozvoljavaju da uređuje njihov program, kao što radi u drugim medijima i televizijama. Bezrezervno obožavanje njegovog lika i dela nije, dakle, u opisu rada ove medijske kuće i zato se ne uklapa u državni projekat poniznih medija.

Iz najnovijih podataka BIRODI (Biro za društvena istraživanja) naslućuje se šta žulja Vučića. Iznosim samo neke podatke, a podrobno o svemu možete se i sami obavestiti na adresi http://xodev.com. Izdvojila sam deo istraživanja dnevnika televizija RTS, PINK, PRVA, B92, HAPPY, N1 u periodu od prvog septembra do 24. novembra ove godine, dakle do pre pet dana. Dok je Vučić u svim dnevnicima dobio i potrošio 13 sati i 12 minuta, najjači mu oponent Saša Janković dobio je 25 minuta, a Šutanovac i Jeremić po nešto više od osam minuta. Ovakva nesrazmera, da se poslužim Vučićevom sintagmom, nije zabeležena u novijoj srpskoj stranačkoj istoriji i upućuje na flagrantno kršenje svih pozitivnih propisa. Ali, nisu svi elektronski mediji imali isti udeo u stvaranju novog kulta. Više od polovine tog vremena, sedam sati i 17 minuta, sekunde neću ni da pominjem, i to, naglašavam, samo u Nacionalnom dnevniku, PINK je dao Vučiću. Saši Jankoviću 18 minuta, uglavnom negativnih, Jeremić dobacuje do četiri minuta, Šutanovca nisam našla, a Zoran Živković bi trebalo da bude zadovoljan sa 30 sekundi. Javni servis (RTS) u svom Drugom dnevniku je umereniji i Vučić dobija jedan sat i 50 minuta, Šutanovac jedan minut i 38 sekundi, Saša Janković 30 sekundi, a Živković i Jeremić, ne znam kako su uspeli da izmere, po 10 i po dve sekunde. N1 je najumerenija i najizbalansiranija i to je ono što žulja Vučića! U glavnoj informativnoj emisiji bio je vest 53 minuta i 28 sekundi, a zamislite Saša Janković pet minuta, Šutanovac dva minuta i 51 sekund, koliko sa nešto manje sekundi imaju Živković, Jeremić. Malo mu, hteo bi više! To nije jedini razlog Vučićevog nezadovoljstva, verovatno ga je iznerviralo i veoma profesionalno praćenje Haškog suda i izricanja doživotne presude ratnom zločincu Ratku Mladiću. Uz pripremljenu bogatu arhivu, uključenja iz Haga, Sarajeva, Banjaluke uz kompetentno tumačenje i pojašnjavanje optužnice uz relevantne sagovornike, gledaoci ovog programa nisu mogli da nađu nijedno opravdanje za počinjene zločine a kamoli da veličaju generala. To je bilo disonantno u odnosu na javni diskurs, koji očito podržava Vučić, ali bi, kontrolom medija, sve to rado bacio pod tepih rđave prošlosti i posvetio se budućnost.

Na svu sreću preko trista medijskih udruženja, asocijacija, medija, poveli su kampanju protiv medijskog mraka. Poslali zahteve predsednici Vlade, zahtevali razgovor sa republičkom javnom tužiteljkom Zagorkom Dolovac i neće lako odustati u odbrani svojih ljudskih i profesionalnih prava. Nadam se da će uspeti.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari