Potpuno neočekivano, poput groma iz vedra neba, odjeknula je vest da Srbija povlači službenike ambasade u Makedoniji?

Stavljanje katanca na diplomatsko predstavništvo a bez imenovanja neke druge zemlje koja će privremeno štititi prava građana Srbije, ne daj bože kakve nesreće, naročito u danima velikog turističkog povratka iz Grčke, u najblažu ruku je neprimereno. Na konsultacije u Beograd se može ići u etapama, pa i smene među diplomatskim osobljem mogu da budu u etapama ali ovakvo „presecanje“ preko panja, bez obrazloženja i bilo kakve prethodne zvanične „note“, u diplomatskoj praksi nije uobičajeno.

Na početku su nam bili krivi Slovenci i Albanci, pa Hrvati i Albanci, pa Bošnjaci i Albanci, pa Crnogorci i Albanci, a sada su nam krivi Makedonci i Albanci, mogao bi da glasi sarkastičan zaključak koji se mesecima spinuje preko provladinih tabloida i zastrašuje javnost raznim, uglavnom ratnim, scenarijima a naročito jednim koji nije bio predviđen i koji je zatekao srpski establišment – makedonskim političkim sinopsisom i pobedom Zorana Zaeva! Nekritično navijanje za Nikolu Gruevskog, verovatno i zato što je za deset godina „pregrmeo“ četiri vlade (2006, 8,11 i 14), a verovatno i zato što je imao nepomirljiviji stav prema Albancima iz Makedonije, iako je njegova zemlja 2015. glasala da se Kosovo primi u UNESKO, kulminira ovih dana napadima na političkog protivnika Zaeva „bratko zabija nož Srbiji u leđa“, zato što će Makedonija, kako je najavio, na ponovnom glasanju, glasati kao većina evropskih zemalja? Pa tako je već glasala kao jedna od 114 zemalja priznajući Kosovo. Ministar inostranih poslova Srbije promptno uzvraća „udarac“ da će predložiti institucijama Srbije da Republiku Makedoniju ubuduće priznaju uz dodatak koji koriste većina zemalja „bivša jugoslovenska.“ I tu se razotkriva ono čuveno „tante za kukuriku“!? Ništa za ništa ili dva zla za jedno dobro zlo, kako može da se tumači ova složenica.

Istovremeno javnost nije saznala šta je radio službenik Ambasade Republike Srbije u Sobranju za vreme nereda i tuča kada je ranjen Zaev. Zašto? Šta to tako opasno i „veoma ofanzivno“ deluje protiv srpskih institucija?! Dok pišem ovaj tekst ne znam i tek će se videti da li će javnost biti pametnija i obaveštenija posle najavljenog Vučićevog obrazloženja u dnevniku državne televizije. Ako je reč o prisluškivanju i curenju obaveštajnih podataka, što se takođe spekuliše u javnosti, zar na tu temu ne besni diplomatski rat između Rusije i Amerike, ali ne zatvaraju ambasade!

Ako ima pritisaka velikih sila, a sigurno ih ima i sa jedne i sa druge strane jer Makedonija hoće da uđe u NATO a Rusima se to ne dopada, to je, bez sumnje, njeno unutrašnje pitanje. Kao što ne sumnjam da je zloslutno upozorenje ruskog stratega Igora Pšeničnikova kako NATO sprema državni udar u Srbiji direktno mešanje u unutrašnje stvari Srbije u jednom od sve češćih pokušaja da se svrsta na jednu stranu. Kao da nije svrstana za Evropu i evroatlantsku saradnju kao vojno neutralna zemlja! Možda je tu vest, verovatno i sam pod velikim pritiscima, kako često naglašava, Vučić, proveravao u razgovoru sa ambasadorom Ruske Federacije, Čepurinom, a možda se zvanična srpska politika menja? Ako se menja, onda ne treba kriviti druge. Možda je otvaranje unutrašnjeg dijaloga o Kosovu samo paravan za te promene? To je odgovornost srpske elite na vlasti koja će morati da objasni šta smatra srpskim interesom pod kojim uslovima i pod koju cenu će ga braniti.

U Makedoniji, gde je trećina stanovnika albanske nacionalnosti, tamošnje vlasti imaju sopstvene interese i načine kako održavati mir i ravnotežu u zemlji i regionu. Ti interesi, razumljivo, ne moraju nužno da se podudaraju sa interesima države Srbije.

E sada je pitanje da li će zvanične politike obe zemlje potencirati razlike ili bliskosti, imajući u vidu „gnjezdeći orijentalizam“ koji Žižek, parafraziram u skraćenoj verziji, opisuje ovako: Za Srbe Balkan počinje na Kosovu ili Bosni, za Hrvate u Srbiji, za Slovence u Hrvatskoj, za mnoge Nemce sama Austrija je zaražena balkanskom korupcijom i neefikasnošću i to zagonetno pomicanje granica jasno pokazuje da se u slučaju Balkana ne bavimo stvarnom geografijom, već imaginarnom kartografijom koja na stvarni krajolik projektuje svoje mračne, potisnute antagonizme… Šta je tu svesno a šta nesvesno to treba pitati gospodina Frojda a uz njegovu terapiju neretko idu i pilule za lilule, jer i o Balkanu se može govoriti kao „nesvesnom Evrope“.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari