Naiđoh na vijest da se kako kažu odbjegli pljevaljski narko-bos (ispustili su gospodin) Darko Šarić (ja mislio da je stariji a on samo 41), koji se tereti, iako sumnjam, prije će biti da ga terete (imal đe kaki lektor), za šverc više od dvijeipo tone droge, sastao krajem lipnja i početkom srpnja u BiHu sa nekoliko osoba, obavio razgovor o mogućoj suradnji, bez dogovorenog posla.
Ekipa “EuroBlica” kaže i da je ovaj poznati odbjegli biznismen prije nešto više od deset dana boravio na području Drvara, odmarajući se na imanju jednog od svojih bliskih suradnika i tjelohranitelja. Kako to EuroBlicovci znaju to samo oni znaju, a kako i zašto nadležni nemaju pojma, samo oni o tome nemaju pojma. Ili imaju?
Dok se pomenuti gospodin odmarao, predsjednik je ovdašnje prjedstolonasljedne republike, gospodin Tadić, radio. Trknuo je prvi put formalno, protokolarno do Sarajeva. Pričao o svemu i svačemu, o povezanosti, nezavisnosti i integritetu, o slozi konstitutivnih naroda i entiteta, o miloševićevskotuđmanskoizetbegovićevskoj garanciji za “U Dejtonu dok sam i ruke i noge prala”, o specijalnom odnosu i sa Federacijom, sličnom onom sa Entitetom, ne pominjući specodnose sa BiHom u cjelini i cjelosti. Usput je, jer voli se slikati sa poznatima, popio kahvu sa Osimom, Merlinom i Bešlićem. Negdje oko toga Vijeće je Socijalističke internacionale, šta god to ime značilo, nakon opetovanih upozorenja socijaldemokrati po vlastitoj izjavi, a bivšoj komunjari iz Laktaša, odlučilo da se kutariše što ni s njima ne ide ni odvojeno a nekmo li zajedno. Na šta je poznati teoretičar i praktičar lijeve orjentacije, sluga za inozemstvo Jeremić uskliknuo da je to slabljenje ljevice na balkanskim prostorima. Na šta bi kao reakcija mogao biti samo dobar desni kroše. Što me ne bi toliko zabrinulo, koliko me je zabrinula prijetnja Mladićeva štrajkom glađu i žeđu. Koji mu nažalost, jer meni je svejedno hoće li tamo biti odgovarajuće osuđen, može odmah u vaznu, neće dozvoliti hagisti, a iz svojih razloga.
Jer onda Međunarodni dan sjećanja na žrtve u Srebrenici ne bi imao smisla. Jer bi međunarod došao na red, Holanđani su tu mala djeca, da položi račune za nesprječavanja ovdašnjih “mesara” za sve ono što im je pošlo za rukom. Jer bi onda na godišnjice dolazile samo unesrećene porodice i prijatelji. Nipošto nekrofili, koji grobovima nastavljaju ono što su oružjem započeli prije dvadeset godina. Ne bi u Potočarima bili Cerići, Izetbegovići, Josipovići, Incke, odakle sad i ovaj Turčin, ambasadori itt., a u Bratuncu Episkopi Vasiliji, Dodikci itsl. Nisu Potočari, Bratunac i mnoga druga stratišta isto što i Blajburg. Tamo bi trebali zaprašiti i Bozanić, i Irunej i Cerić.
U Bogumiliju se nekad, u davna vremena dolazili oni koji su bježali od raznih rejsova, papa, patrijarha i druge bratije im sultana, careva, kraljeva…
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.
