Ne sjećam se da mi je nekad uspjelo da zajebem bavljenje kojekakvom svakakvom, bjelosvjetskom i bjelodomaćom demagogijom. Nasjednem uvijek i ispočetka. Kad odjednom, iznebuha, sad mi nije gadljivo što je svaki bogovetni dan u godini neki međunarodni dan u skladu sa Poveljom i društvenom odgovornošću, na takav jedan dan nenasilja, petak a drugi listopadni, najprivatnijim privatnim razlozima krenem u „Tajnu“.
Nikad bio. A „Tajna“ baš nekako tajna. Kao da je namjerno, kao da je ostavljena samo usmenom predanju. Da me nije uvelo mislim da bih promašio. Skrivena e da ne bi bila kuća svratikurva, već mjesto u koje se smišljeno i ciljano bježi od svega što bi moglo odvesti u ruke državnog sluge Milosavljevića i njegovih zdravstvenika.
PriTajnio sam se bogami jedno dva sahata. Pa ne odoh na „Odgovor građana na nasilje“. Doduše nisam išao ni na „Odgovor civilnog sektora na nasilje“. Ne mogu se sjetiti razloga, možda me je čak mimoišla informacija. Nisam ni na druge slične skupove tih dana išao. Skoro pa da me zakači depresivni osjećaj krivice, kad mi stiže, od jedne grupe mladih na kojima, nisam siguran za svijet, ali hipotekarni dugovi ziher ostaju, iscrpna Njuzartija.
Prvo sam bacio oko na spisak govornika koji su u ime građana odgovarali na nasilje. Sastav vanj taki. Ne bi mu mogao konkurirati, glede prolaznosti vremena, ni sastav DOSa za svrgavanje Miloševića. Onaj sa, samo nekoliko trenutaka prije formiranja, rame uz rame sa DOSovskim čelom, raznim Miloševićevim Perišićima. I kad se ne bi uračunali borci za šoumenstvo na stvarno, uz „al’ se nekad dobro…“ znalo prešaltavati i rječju i djelom.
Potom bacih oko na fotku i na imena u „Odgovoru civilnog sektora na nasilje“. Poznat svijet. Kao nekad iz onog „drug do druga – zadruga“ ili „zub do zuba – proteza“, sad civil do civila – sinteza. Jedno ime sa prezimenom, privatno mi drago, do DOSa prebirački po familiji zagledano u Perišića i Perišiće, a od DOSa politički mudro:“a da sad sve zajedno potkupiš? … nije momenat, znaš sad nam je ovo važno!“. Drugo ime sa prezimenom, a protiv nasilja, svojevremeno me je pokušalo iskoristiti kao poštara – reci onoj svojoj kurvi, onoj drolji, da kad me vidi na ulici pređe na drugu stranu jer … Dalje nisam artijo. Da ne naiđem na … Skup do skupa – prođe vrijeme, sad je kasno da se žalim.
Mene prođe onaj depresivni osjećaj krivice što me nije bilo tamo gdje je bilo. Huknuh naslov i odlučih da si češće dozvolim priTajnjivanje.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.
