Kolumna Marko Vidojković DanasFoto: Aleksandar Roknić

„Alo.“
„De si, kralju, he he.“
„Ko se usuđuje da uznemirava Njegovo veličanstvo, kralja jedne male ali bogate arapske zemlje, u ovom teškom času?!“
„Nema potreba za mračenjem. To sam ja, Sisolini.“

„O ne! Najveći baksuz svih vremena! O bože, zašto i ovu bedu na vrat da nam sručiš!?“

„Polako, bre. Čemu drama? Trebalo bi da budeš srećan što te zovem.“

„Srećan? Pogledaj kako je tvoj najbolji drug Zajed prošao! Jel vidiš šta su mu tvoji prijatelji Iranci napravili! A za sve je kriv tvoj prijatelj, Netanjahu! Šta hoćeš od mene, ukleti neverniče?!“

„Zovem da ponudim svoju ruku prijateljstva, u koju ćeš da staviš nešto para za Srbiju, koja je teško stradala u ovom besmislenom ratu mojih prijatelja.“

„Tražiš mi pare, a šahidi mi zuje oko glave?!“

„Pa, malo sam u stisci. Tek što sam studentski protest doveo na zadovoljavajući nivo, počeli su da se bune ratari. Svi ti ustaški nemiri ugrožavaju moj kreditni rejting kod međunarodnih zelenaša. Dugovi moraju da se plate, stiže kamata na kamatu, a ove ovde slepce sam totalno opelješio. Red bi bio da se isprsiš.“

„Nek ti se Zajed isprsi! Šejtan nek te nosi!“

„Njega sam iscedio kao urmu, uvalio sam mu i Mobtel i SBB i PKB i Beograd na vodi i deo NIS-a. Daj lovu, šta si se stis’o.“

„Nema para za tebe, zaboravi.“

„Polako, ne tražim ja pare, a da ne nudim ništa zauzvrat. Ukoliko mi pomogneš s kintom, ja ću tebi da pomognem mudrim savetima. Razumem se u sve, od visoke mode, do sjaja za usne. Mogu ti pomoći ukoliko želiš da uspostaviš ugledni narko-kartel, a ako imaš probleme sa demonstrantima, imam fantastične ideje kako da ih mučiš i ubijaš, koje još uvek ne mogu da primenim u Evropi. Ovo je prilika koja se ne propušta.“

„Ništa od ponuđenog mi pod milim bogom ne treba. Briši.“

„Jako sam duhovit, umem da ispaljujem fazone na koje vrišti od smeha svako u koga uperim vatreno oružje.“

„Dvorska luda mi ne treba, nisam ja primitivac.“

„Čekaj, čekaj. Evo, imam ponudu na koju ćeš morati da pristaneš.“

„Imaš možda neku ideju za kraj rata?“

„Odakle mi. Moja ponuda je sledeća. Ukoliko mi ne daš lovu, zvaću te svaki dan.“

„Pih, pa neću ti dizati slušalicu.“

„Okej, onda ću ti banuti u goste.“

„Pretiš?“

„Da. Doći ću ti u goste, da odatle dajem intervjue za Pink i pljujem Danas jer mi svaki dan u kolumnama psuju majku. Onda ću sladostrasno za Informer da govorim o klanju moje porodice, a sve to vreme ješću samo mamine punjene lignje. Pun mi ih je frižider u falkonu. Jedem samo to, jer se plašim da me ne otruju na putovanjima. Ništa mi ne možeš. Doći ću i neću ti se vaditi iz kraljevine. Biću tvoj najbolji drug.“

„Okej, koliko ti para treba?“

Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari