I ja sam Jovo Bakić 1

Drugi put u proteklih nekoliko meseci desilo se da je srpsko tužilaštvo reagovalo posle nastupa Prvorođenog u javnosti i to na način na koji je to pretpostavio u svom izlaganju.

Prvi put se desilo posle njegove konstatacije u Davosu da su tamo neki ljudi napali garažu našem kolegi u Grockoj, a drugi put pre neki dan kada se začudio što Tužilaštvo ćuti posle rečenica koje je izrekao Jovo Bakić.

A šta je sporno u Jovovim rečima? Apsolutno potpisujem svaku. Ne samo da potpisujem, nego sam ubeđen da Prvorođeni neće otići na izborima. On je, jednostavno, čovek bez trunke demokratskog potencijala i kao takav teško da bi ikada bio u stanju da stane pred kamere Pinka i da čestita nekome ko bi i pod ovakvim uslovima uspeo da osvoji više glasova od njega.

I u tome uživa, taman toliko koliko bi uživao i na onoj livadi pod šatorom na kojoj je njegov prijatelj slavio rođendan zajedničkog projekta. Ko je kriv Jovu što nije Vučićević.

Bio bih najsrećniji čovek na svetu kada bismo takvu vlast pobedili na izborima. Zamislite njega da vidi svojim očima da ga narod neće. Isti onaj narod koji mu po Srbiji ljubi ruku, koji se u njega kune kao u Tita i koji mu se klanja poput onog Drobnjaka, koji bi mu prvi okrenuo leđa kada bi samo namirisao. Nikada taj neće da dozvoli da izgubi na izborima. Pre bi žrtvovao narod koji bi se međusobno ubijao po ulicama nego što bi rekao – Čestitam.

Ako mislimo da smo na dnu, nismo dragi prijatelji. Kada god pomislimo da je teško, ne očajavajmo, sigurno će biti još teže. Taj će braniti svoju vlast do poslednjeg atoma sebe i svojih. Pa, zamislite samo onu servirku iz Vladimiraca koja se sa naprednjacima uzdigla do pi-ara opštine. Zar mislite da će ona dobrovoljno da se vrati među kašike i viljuške? Braniće svoj čin do poslednje vlasi svoje kose.

Ne znam da li smo svesni da Prvorođeni ne prepušta slučaju ni izbore u Mesnoj zajednici u Majuru kod Šapca. Pripadnici specijalnih izbornih jedinica, ljudi od njegovog najvećeg poverenja, non-stop su prisutni na terenu i rade posao. Čujem da je jedan od Malovića taj posao, po specijalnom naređenju Prvorođenog, počeo da obavlja odnedavno u Čačku. Srbija je puna takvih ljudi. Oni se spremaju da ne izgube i trunku onoga na šta misle da poseduju vlasnički list. Umislili su da su vlasnici naših sudbina, a takav osećaj te ne napušta brojanjem glasova.

U Srbiji nema slobode, nema medija koji mogu da ugase građansku žeđ za istinom. Teško da bi bilo nekoga ko bi javio da je Prvorođeni izgubio izbore. U takvoj situaciji pre je moguće da bi on poslao duge cevi u tih nekoliko preostalih nedisciplinovanih medija nego što bi neko s druge strane sa tim istim cevima oslobodio neki od megafona ove vlasti. Ostao je još internet, ali nemojmo da mislimo da se neće setiti i tu da nam doskoči. Ako svemu tome dodamo kriminal i mafiju, teško je pomisliti da će Prvorođeni listićima ubačenim u kutiju odstupiti sa vlasti i otići da piše memoare.

Najveća greška 5. oktobra je ta što se nije desio 6. oktobar. Revolucija bez tačke na „i“ je protraćeno vreme. To me održava u ovom protestnom modu, da se neće ponoviti i da će Srbija konačno postati zemlja pravde. Ne isključujem mogućnost da se i nama desi situacija koja je slična u Rusiji, Crnoj Gori ili Belorusiji, da ne kažem Severnoj Koreji. Mogućnost da nas ovaj pokvareni i iskompleksirani vlastodržac gazi i jaše do iznemoglosti nije nerealna.

Svakim svojim tiranskim činom, međutim, sve je bliži svojoj propasti. Danas je bliži svom porazu nego što je bio juče. Kao kula od karata će se srušiti svaka njegova iluzija o doživotnoj vladavini koliko god bio miljenik Zapada zbog onoga što treba da isporuči. Zanima me samo koliko je on ubeđen da će narod da trpi da joj se mladost prebija macolama, šipkama i bokserima. Bolestan um veruje da je to beskonačno, ali nije.

Može on da hapsi, da preti, u krajnjoj liniji da bije i, ne daj Bože, nešto gore, ali jednostavno će pasti i to na mnogo ružan i nedostojanstven način. Kada to više nije ni pitanje, to je činjenica, a kada se bude desilo, e tada bi bilo lepo da evociramo uspomene na sve ovo što se dešavalo, da se smejemo i da više nikada ne dozvolimo da se ovakvo zlo ponovi. To nam je obaveza za vijek i vjekove.

Da se ne lažemo, mi živimo neku modernu varijantu više nego proste diktature i moramo da se borimo za svaki atom svežeg vazduha. Ta borba će biti duga, ali samo je jedan ishod moguć, barem nas je tako istorija naučila. Jovo Bakić je u pravu, i tu nemam nikakvu dilemu. Ako Prvorođeni ima, neka naloži Tužilaštvu da obavi informativni razgovor i sa svima nama koji se slažemo sa Jovom. To će samo da ubrza njegov odlazak u prošlost.

#izVucicemose

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari