Foto: Radenko TopalovićNe, ne radi se o predsedniku Srbije. Srpski jezik je toliko bogat da postoje i jači pridevi od ova dva iz naslova kojima bi mogao da se opiše dotični. Naslov se odnosi na jednog od njegovih mnogobrojnih posilnih, malih i ucenjenih ljudi. U pitanju je Ivica Dačić.
Aktuelni ministar unutrašnjih poslova je enciklopedijski primer ucenjenog čoveka. Nije on nikakav političar. On je sitni šibicar koji je bezmalo 40 godina teret ovom narodu i društvu. Kako? Veoma jednostavno. Srbija od pada komunizma nije promenila sistem. Potpuno je nebitno da li nije htela ili nije smela. Sistem je ostao isti. U takvom sistemu najbolje se snalaze ti partijski pacovi koji politiku vide kao sredstvo za bogaćenje i lagodan život. Dačić je po tom pitanju maestralan.
Čovek je preživeo aferu kofer. Izvukao se iz nje zahvaljujući „koalicionom potencijalu“, odnosno manjem zlu. Za razliku od Borisa Tadića, kome je Dačić bio neophodan, uskoro bivšem predsedniku Srbije nije. Tu je gde jeste zbog predsednikove grandomanije i njegove potrebe da ljude poput Dačića drži i kontroliše blizu sebe. Nikada mu nije oprostio izdaju posle onih izbora gde se Dačić prvo obećao njemu kao gradonačelniku Beograda, a onda je pljunuo na to što je potpisao pa podržao Dragana Đilasa.
Uskoro bivši predsednik Srbije je dobro savladao lekcije od svojih prethodnika i Dačića, za razliku od njih, drži na kratkoj uzici. Svima nam je pokazao film bez tona, u kojem je Dačić glavni akter, i u slučaju neposlušnosti ili neke druge vrste nestašluka, film će konačno dobiti ton. Dačića to neraskidivo vezuje uz radikalsko tkivo da ga čini običnom pudlicom koja šeni za gazdom. To što ga gazda često kiti raznim funkcijama ne remeti činjenicu da je on i dalje samo jedan od mnogobrojnih vernih pasa.
Ovo što je Dačić pre neki dan uradio biće u zlatorezu upisano u antologiju bedništva. NJegova odbrana od Veselina Milića je za anale. Šta ja imam sa time, mrtav hladan je rekao kao da se nalazi na čelu udruženja pecaroša Posavotamnave. Još se pritom poziva na iskustva iz Evropske unije koja ima praksu da ministra policije odvoji od rada te iste policije.
Toliko je jadan i bedan da je morao da pristane da se pojavi na konferenciji za štampu na kojoj je govorio o sukobima posle još jednog veličanstvenog skupa u organizaciji studenata na Slaviji. Prekinuo ga je u tihovanju uskoro bivši predsednik Srbije. Nadao se da će se mutovanjem i ovoga puta izvući, i nije da nije. Ne samo da je morao da stane pred novinare, nego mu je naređeno i da se pojavi sutradan na TV i da ispriča da on nema ništa sa načelnikom beogradske policije. Niti ga je birao, niti ga je on postavio na to mesto.
Dačić je politiku shvatio kao raj. Koristi sve što može, plus uživa u tome, a odgovornosti nema nikakve. Niti ideologije. Dačić je na kvazilevičarskoj priči postao jedan od najbogatijih ljudi u Srbiji. NJegov partijski drug je direktor državnog preduzeća sa čijeg čela niko živ ne može da ga skine, i prima najveću platu u zemlji od svih direktora. Ima on i partijsku drugaricu koja je provalila da lepo može da se zaradi na kosovskoj kukumavštini, i to putem dnevnica. Sve su to levičarske ideje.
Na sreću, SPS više i ne postoji. Sve da tu štetočinsku organizaciju preuzme i Branko Ružić, ona više nema perspektivu. I to je normalno kada je na čelu takve partije čovek koji je odaniji uskoro bivšem predsedniku Srbije nego sopstvenoj partiji i svojim drugovima i drugaricama. Zahvaljujući stapanju sa naprednjacima, socijalisti su izgubili na desetine odbornika u lokalnim sredinama gde su do sada održani izbori. Sada u potpunosti zavise od uskoro bivšeg predsednika Srbije i milosti koju će im dodeliti prilikom formiranja zajedničke liste za izbore.
I to je dobra vest. SPS gotovo da više i ne postoji, niti će, a Dačić će ostati upamćen po tome što je bio verni sluga dvojici diktatora – Miloševiću i uskoro bivšem predsedniku Srbije. To je njegov najveći domet uz činjenicu da je bio prvi šef diplomatije Srbije, a da nije znao da govori nijedan drugi jezik. Zato ume da peva i da svoj opstanak zarađuje poput dvorske lude koju zloupotrebljava za zabavu uskoro bivši predsednik Srbije.
Srećom po nas, uskoro stiže kraj političke karijere, ne samo za Dačića već i za mnoge druge. Ispraćajući ga u večna politička lovišta, nadamo se da Srbija više nikada neće biti raj za ljude poput Dačića.
#izVucicemose
Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

