Mar-a-Lago nije Ćacilend 1Foto: Radenko Topalović

Vodite me u Ćacilend, tamo me vole, moj Miloš će mi zalečiti rane junačke. Tamo je i Vlada Mandić da me čuva od veterana.

Tačno mogu da zamislim predsednika Srbije da je ovako zakukao kada je dobio šut kartu sa privatnog imanja Donalda Trampa na Floridi. Šta da se radi, nije Mar-a-Lago Ćacilend.

Ta rezidencija, doduše, ima više soba nego Ćacilend šatora, ali mesta za jednog skrušenog čoveka i predsednika očigledno nije bilo. Nijedan od toliko znamenitih Srba koji žive u toj Americi, uključujući i novog ambasadora Srbije u Vašingtonu Dragana Šutanovca, nije našao za shodno da nam predsednika obavesti i informiše da stranim državljanima, bili oni makar i državnici, nije dozvoljeno da učestvuju na donatorskim manifestacijama kakva je organizovana u Mar-a-Lagu.

Ispašće da su za sve krivi jadni šoferi koji su hteli da na američku varijantu imena Aleksandar – Alex, proguraju predsednika da vidi Trampa. I tako je ona čuvena pesma – „Šoferska je tuga pregolema“, dobila još jednu praktičnu potvrdu.

Predsednik Srbije je ozbiljno mentalno poremećena osoba. Svojim ponašanjem i delovanjem, doveo je do toga da se jedna polovina građana Srbije sprda sa njegovim zdravstvenim stanjem, a druga ne veruje u priču da mu je pozlilo, što mu dođe na isto. Ko normalan seda u avion i rizikuje prekookeanski put od devet sati, minimum, ako mu je ugrožen život. Svi znamo da avioni umeju da se spuste na prvi dostupan aerodrom ako nekom od putnika pozli, a ovaj naš sa visokim pritiskom leti na 10.000 metara visine.

U ovu priču može da poveruje veoma malo broj ljudi, i to samo oni koji veruju u sopstvene laži. Ako je tako loše, kako je onda odmah pušten sa VMA? Ko sa srčanim problemima pali falkon mašinu za povratak kući pored toliko vrhunskih bolnica na Floridi? Svojim ponašanjem, predsednik Srbije primorava i lekare da krše svoj kodeks, koji zbog nečega moraju da glume statiste u njegovim dramama. I tako iz kruga u krug, iz laži u nove laži.

Ono što svi treba da imamo na umu jeste činjenica da imamo predsednika koji je, kao retko ko u celoj istoriji Srbije, ovako obrukao zemlju. To što je sebe izblamirao, ni po jada. Državu je unizio do krajnjih granica. Samo čekamo Vašington da mu zalepi zabranu putovanja u SAD, kao što su to već doživeli Dodik i Vulin. Teško da će Tramp više ikada u životu videti Alexa. Obeležila je američka služba našeg predsednika za vjek i vjekova i dokazala da je vrhunska u svom delovanju. Sprečivši Alexa da uđe u Mar-a-Lago, spasila je blama svog predsednika, a nama natovarila tešku bedu na vrat.

I sada naš Alex nema drugog izbora nego da se definitivno autuje kao Алексеј. Nema mu druge. Valja očekivati da će, ipak, otići u Moskvu, jer će biti mnogo providno da se pet dana ne pojavljuje u javnosti. Što je važnije, ni Rusi nisu naivni i teško da veruju da mu je pozlilo. Otići će u inat i Americi, i Trampu, i kamiondžijama. I po nas je bolje da ode. Još kada se ne bi vratio, bilo bi najbolje. Zna se kako Putin postupa sa pobeguljama.

Šalu na stranu, Srbiji će biti potrebno mnogo vremena i prave diplomatije ne bi li se oporavila od ovog pogoršanog zdravstvenog stanja. To stanje govori i o tome da smo ozbiljno bolesno društvo. Dok je cela Srbija na nogama, predsednik države uživa u svom malom raju oko kojeg je podigao vašarske šatre. Uživa da predsedava njima. To mu je i domet. Ćacilend je i zvanično postala njegova prćija, njegov sektor delovanja i uticaja. Ta tvorevina je postala najmanja država na svetu, manja i od Vatikana.

Tako će i da ostane sve dok se povijenih ramena i skrhan bolom i tugom ne bude oprostio od vlasti. Na našu sreću, taj trenutak je sve bliži i to najviše zahvaljujući njemu samom. Niko ne doprinosi njegovom padu i srozavanju nego on sam.

Neka se studenti ne naljute, ali ova njegova drama sa Palm Biča će se izučavati u knjigama koje će neko tek da napiše. Ko zna, možda nam predsednik bude otvorio dušu kada bude pisao taj svoj najavljivani bestseler – „Kako sam pobedio obojenu revoluciju“, i prizna kojim se sve lažima služio ne bi li opstao na vlasti.

Ono što je najvažnije, želimo našem predsedniku da ga zdravlje posluži još mnogo, mnogo godina. On nam je potreban živ i u punom kapacitetu, bez obzira na mentalno stanje u kojem se nalazi. NJegova epopeja mora da bude zaokružena na pravi način, a to je moguće samo sa njim na nogama.

#izVucicemose

Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari