Naša Makedonija 1

Eventualni uspeh referenduma (30. septembra) o prihvatanju sporazuma o nazivu koji je Makedonija postigla s Grčkom, vodi unapređenju bilateralnih odnosa, i otvaranju puta Makedonije u EU i NATO.

Odluka će biti izvesno predzavršni čin dugog i tragičnog procesa raspada Jugoslavije koji je unapred uništio živote i nerođenoj deci. Tolike su provalije za nama, i pred nama. Raspad Jugoslavije je male entitete nastale na njenim razvalinama prepustio stihiji evropske i svetske politike u kojoj su, u toku poslednje decenije ekonomske i vrednosne krize, dovedeni u pitanje visoki demokratski standardi i dometi u realizaciji ljudskih sloboda i prava, onaj domen opšteg napretka koji su EU, SAD i njihovi partneri realizovali u sopstvenom i globalnom razvoju. Makedonija će u nedelju biti i u fokusu evropske politike.

Spor oko imena bizaran je kao i čitav proces raspada Jugoslavije koji je, posmatran iz bezbedne daljine, bio iracionalan i dugoročno štetan. Razjedinili smo se da bismo se ponovo ujedinili. Ali smo i dalje bliže logici dezintegracije od logike ukidanja granica i nove zajednice u kojoj bi bratstvo-jedinstvo postalo možda više tržišna nego emotivna vrednost. Ali od te vrednosti ne vidim ništa dalje, da me to uopšte interesuje.

Evropska integracija i ulazak, svih, u NATO, jedina je izvesna putanja trajnog mira i opšteg razvoja bivše Jugoslavije i neke buduće regionalne zajednice oslobođene granica, razgraničenja i manijakalnih politika. Ali evropski i svetski nered nalažu više odgovornosti i pouzdanije vizije lokalnog liderstva, kako bi balkanska integracija postala rezervni model i dodatni garant ne samo u suočavanju sa aktuelnim deficitima evropske spoljne i bezbednosne politike, ili sa ishodištima predstojećih izbora za Evropski parlament. Uspeh referenduma u Makedoniji otvoriće Srbiji i celoj bivšoj Jugoslaviji nove perspektive saradnje u pojasu većinski istočno-pravoslavnih država koje uspevaju da, bez obzira na unutrašnje otpore, ruske pritiske i kinesku korupciju, održavaju posvećenost liberalnoj demokratiji: Rumunija, Bugarska, Grčka, Makedonija, Crna Gora. U poslednjim godinama sve navedene države beleže uspehe u suočavanju sa opštim i domaćim krizama i izazovima. Srbiji je potrebna i ona susedska podrška koju će osećati u smislu institucionalne potpore u suočavanju s posledicama jugoslovenske tragedije za koju je najodgovornija, ali budućnost podrazumeva nove fleksibilne strategije kako šleperi ne bi stajali zaglavljeni na granicama, a politika postala zdrava šansa umesto bolesne pretnje.

P. S. Teško je razumeti zašto zvanična Srbija posredstvom provladinih medija poručuje da bi uspeh makedonskog referenduma bio štetan, i u tom smislu neuspeh srpske zvanične politike, naročito u svetlosti izuzetno vrednog sporazuma Zaeva i Vučića o integrisanju graničnih prelaza. U takvoj perspektivi, ponovo će se aktuelizovati neuspeh ruskih i dela srpskih službi u pokušajima udara na institucije Makedonije i Crne Gore. Ako je SPS, partner u vlasti, snaga koja nas vraća u zločin i kaznu, više nema izgovora o strateškoj iznudici.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari