Novi evropski svet 1

Merkel i Makron su u Parizu ponudili novu evropsku, time i globalnu perspektivu. Međunarodni liberalni poredak počivao je upravo na nemačko-francuskom pomirenju.

Od vitalne važnosti bilo je američko partnerstvo. Ako je kriza evropske ideje suštinu ponovo svela na osovinu Francuske i Nemačke, poruke koje su poslali Merkel i Makron bile su utoliko impresivnije budući da nisu usledili odgovori koji bi ponudili racionalne alternative. Danas je lakše zamisliti novu Evropu koja će nova merila pripadnosti izgraditi na novim prioritetima koje nameće aktuelna politička kriza – populizam, fašizacija politike i društva, mirna agresija Rusije i Kine, korupcija i narušavanje vladavine prava. Možda će ta Evropa odbacivati upravo one članice koje ucenjuju i prete napuštanjem, i novim strateškim savezima. Nova Evropa možda neće biti zadovoljna Trampovim pokušajima da relativizuje vrednosti na kojima je nastao NATO, oduzimajući savezu i vojnu i političku ulogu u zaustavljanju totalitarizma koji nije poražen u Drugom svetskom ratu. Totalitarizma koji je ponovo podivljao nastojanjima Rusije i Kine da pod lenjinizam i maoizam podvedu sve ljudske grupe koje ne pripadaju njihovim nazorima i politikama.

Makronov odgovor o potrebi formiranja evropskih oružanih snaga za Trampa je bila iritantna bez obzira na činjenicu da je za njega NATO poluga trgovine američkim i evropskim strateškim interesima. Makronova ideja možda, trenutno, potkopava zapadno strateško jedinstvo. Ali je EU država sa svim svojstvima, i kao takva može postati nova, kolektivna NATO članica. Prioritet je da se upravo SAD i Britanija pozabave koruptivnim vezama Trampa i Džonsona s Rusijom, kojima su narušili jedinstvo i smisao slobodnog sveta. Jednaku odlučnost Merkel i Makron mogli bi da usmere na adrese svih evropskih saveznika koji su posustali na evropskom putu. Ali i da iz političkih sistema isključe kvislinške snage koje su doprinele da se Evropa vrati u vreme koje podseća ne samo na razdoblje Hladnog rata, nego i na kobne tridesete.

Dačićeva diplomatija držala je Vučića na margini susreta koji verovatno prelama sudbinu sveta. Umesto da reformiše službe i administraciju, Vučić je, uveren da je svemoćan, postao činilac nove zbunjenosti u kojoj je potrebno instalirati od njega pouzdaniji oslonac ruskih strateških interesa. Ti se interesi upravo realizuju novim zatezanjem u odnosima Beograda i Prištine. U razgovoru koji je preneo DW premijerka je otkrila zastrašujuće nerazumevanje osetljivosti ovog trenutka u evropskim odnosima, pre svega u kontekstu okolnosti u kojima je novo partnerstvo Nemačke i Francuske u našem vitalnom interesu. Ona nije spremna za integraciju, ona ne priznaje odluke međunarodnog suda, solidarna je sa nelegitimnim nezvaničnim zločinačkim establišmentom, i ne obećava da će raditi pre svega na sebi, kako bi pomogla svima nama, pošto nas je, sve s našim najboljim precima, novi evropski svet smestio u magareću klupu. Sve s naknadnim izvinjenjima koja potvrđuju da smo na pogrešnom putu.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari