Probuditi se kao špijun 1

Sloboda od straha je stara tema, ako se ne varam još iz vremena Vudroa Vilsona.

U jednom trenutku, pre nekoliko godina, bile su je oživele naše demokrate, sa čvrstom namerom da je nametnu u Skupštini Srbije i nekako isposluju zakon. Nije od toga ispalo ništa – današnji naši slobodari (koji su sad na vlasti) srušili su i tu ideju kao što ruše sve što je valjano i vredno. Strah je, međutim, obeležje današnje političke klime u Srbiji, i poluga kojom se njome vlada. Pustite slobodu da se brblja, i da se od Srbije pravi javna kuća. To su koještarije, besmisleno je to i spominjati.

Suštinske slobode ljudi – kakve su, na primer, izbori, ili, one još notornije, da se slobodno politički misli i organizuje – to je ono što je srce problema, i što je pod čizmom. Zamislite našu morbidnu situaciju u kojoj je za biti protiv Vučića potrebna svojevrsna hrabrost, a ne prosta, najprostija lična odluka. NJegova falanga, ta jezivo savršena organizacija, radi i preti, i na svetlu dana, i u tami noći.

Zaspiš kao častan čovek, probudiš se kao špijun. Sa prijateljima razgovaraš kao ono fudbaleri sa rukama na ustima, kad od kamera hoće da se sakriju, da im se kasnije sa snimaka ne bi skidale reči sa usana. Itd. Znam, naravno, da bi zakon o slobodi od straha sam po sebi malo, ili nimalo, vredeo. Oni gaze sve, gazili bi i to. Ali bi barem postojao neki znak, koji bi im dojavljivao da u nekoj budućnosti – valjda – neće biti slobode za protivnike slobode.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari