Datum koji razdvaja 1Foto: Luca Marziale / Danas

Vreme takoreći leti, pa je već stigla nova godišnjica tragičnog događaja iz ratnih devedesetih. Još jedan datum koji svađa dva najbrojnija naroda bivše SFRJ Srbe i Hrvate, države Srbiju i Hrvatsku – godišnjica „Oluje“ akcija kojom su hrvatske oružane snage 1995. uspostavile kontrolu nad celom teritorijom svoje zemlje, porazile separatističku Vojsku RSK, ali i proterale skoro celo srpsko stanovništvo nekadašnje „Republike Srpske Krajine“.

Akcija koja je sa jedne, hrvatske, ali i strane međunarodnog prava, imala svoje opravdanje jer svaka nezavisna država ima pravo na svoj teritorijalni integritet.

Sa srpske i strane humanitarnog prava, potpuno je drugačija slika „Oluje“ koja je donela strahote, ratne zločine, proterivanje skoro kompletnog srpskog naroda sa teritorija na kojima su generacijama živeli.

Razlikuju se i cifre o broju žrtava, pa Zagreb pominje nekoliko stotina, a Beograd više hiljada ubijenih.

Ova godišnjica će, čini se, biti skromnije obeležena u obe države.

Prošle je obeležavanje bilo pompeznije, a u Kninu je bio i zvanični predstavnik Srba Boris Milošević, potpredsednik hrvatske vlade iz Samostalne demokratske srpske stranke (SDSS).

Zauzvrat, hrvatski premijer i ministar branitelja Andrej Plenković i Tomo Medved prisustvovali su obeležavanju zločina nad Srbima u Varivodama i Gruborima.

Ministar Medved objašnjava da je prošle godine bila specifična cifra – 25 godina, a ova 26. godišnjica nije posebna.

U Knin neće ići Boris Milošević, koji objašnjava da je tako dogovoreno u Vladi Hrvatske.

„Lani je bila prva godina, hteli smo da pošaljemo jasne poruke i u tome smo uspeli“, dodao je Milošević, koji je prošao tabloidno blato, napade i osude u Srbiji zbog prisustva obeležavanju „Oluje“.

Tvrdi da odluka da ne ide u Knin ove godine „nije korak unazad“, te da se ne odustaje od politike uključivosti i pomirenja.

Miloševićev odlazak u Knin bio je hrabar potez i dokaz da politički predstavnici Srba u Hrvatskoj nisu pod kontrolom Beograda.

Zaista, Milorad Pupovac, predsednik SDSS jedini je lider Srba iz okruženja koga upadljivo nema na skupovima „srpskog sveta“ i ostalim političkim predstavama za koje se ne zna da li im je preči cilj da pokažu nekakvo jedinstvo srpskog naroda ili ko je „predsednik svih Srba“.

Prema SDSS, Miloradu Pupovcu, Borisu Miloševiću u Beogradu zbog toga postoji snažan animozitet, ali oni su očigledno naučili iz grešaka devedesetih kada je skoro isti Beograd huškao i za rat spremao Srbe u Hrvatskoj, a onda ih ostavio na nemilost Zagrebu.

Ko se toga ne seća neka progugla „Vučićev govor u Glini“.

Politici SDSS sigurno se mogu naći brojne mane, o njima pre svega Srbi u Hrvatskoj treba da pričaju, ali verujem da im je pametno što politiku grade u Zagrebu, a ne Beogradu. Šta je uostalom to na našim prostorima toliko željeno jedinstvo naroda?

Da li je ono moguće?

Ovih dana „puca“ čak i među Albancima koje većina smatra za uzor jedinstva.

Svi mi, Srbi, Hrvati, Bošnjaci, Albanci… želimo bolji život, veće plate, više pravde, uređeno zdravstvo, školstvo…

Problem je kada se ništa od toga i ne nazire, a političari počnu da nam poturaju demagoško-nacionalističke parole o jedinstvu naroda i države, sopstvenoj izuzetnosti i veličini, žrtvovanju za narodno dobro, uz neizbežnu mržnju prema komšijama. Izem ti takvo jedinstvo.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari