Pokazalo se da sam bila delimično u pravu. Tačno sam predvidela da će, inspirisani najavljenom deklaracijom o očuvanju srpske nacije, moji Bošnjaci krenuti stopama komšija Srba.

Nisam, međutim, pogodila autora deklaracije. Verovala sam da će se u tom poslu istaći lideri SDA Bakir Izetbegović i Sulejman Ugljanin, kad ono preduhitrio ih Ćamil Duraković, bivši predsednik opštine Srebrenica i lider pokreta „Odgovor“. Ugljanin je zauzet pripremom obeležavanja 100-godišnjice Sjeničke deklaracije, kojom je traženo da Sandžak bude pripojen Bosni ili da dobije autonomni status, te verovatno zato još nije odgovorio na aktuelni izazov, ali verujem da će se blagovremeno izjasniti. Kao i Izetbegović.

Aleksandar Vučić i Milorad Dodik praktično nisu ni počeli da pišu svoju deklaraciju o opstanku srpstva, a Duraković predsedniku Srbije već poslao svoju Deklaraciju o priznavanju, toleranciji i zaštiti kulturnog identiteta i maternjih jezika Bošnjaka i Srba. Durakovićeva Deklaracija je znači nešto šireg opsega jer se bavi odnosima dva naroda, ali pre svega u oblasti kulture. Poziva na priznanje bosanskog jezika kao maternjeg jezika Bošnjaka i srpskog jezika kao maternjeg jezika Srba, njihovu ravnopravnu upotrebu, zaštitu i uključivanje u sistem obrazovanja, kao i očuvanje ćirilice i latinice kao dva pisma bosanskog i srpskog jezika. Kako mediji javljaju, Duraković je Deklaraciju uputio Predsedništvu Srbije, ali predsednik Vučić još nije potvrdio da li je primio i šta misli o predloženom tekstu.

„Neka naše razlike budu ono što donosimo kao vrijednost u međuetničkom dijalogu, a naše sličnosti prilike za vraćanje povjerenja u izgradnju dobrih komšijskih odnosa na Balkanu. Čuvajući bosanski i srpski jezik, svjesni da smo se međusobno dobro razumjeli svaki put kada smo istinski htjeli razgovarati, mi pokazujemo uvažavanje jednih prema drugima i stvaramo temelje za mirnu i prosperitetnu budućnost“, poručio je Ćamil Duraković, koji poziva predsjednika Aleksandra Vučića da ne „nasjeda na provokacije Milorada Dodika i njegove ‘memorandume’ koji mu samo služe za spas od političkog poraza“. Kao da Vučić ne zna šta i zašto radi.

Vučićeva i Dodikova inicijativa toliko je bila inspirativna da se pojedinci nisu zadržali samo na pisanju deklaracija već su počeli da se bave promenom Ustava Srbije. Predsednik Demokratske stranke Dragan Šutanovac najavio je da će njegova partija ovih dana pravno uobličiti predlog promena Ustava Srbije i poslati ga predsednicima Republike, Skupštine, Vlade i ministrima. U intervjuu Fonetu Šutanovac je naveo da DS smatra da je postojeći Ustav prevaziđen, a na pitanje o preambuli, u kojoj se navodi da je Kosovo deo Srbije, odgovara da ne odražava realno stanje stvari. SNS nije Šutanovca udostojio ni odgovora već su ga pitali za neke satove.

Ako dodamo i inicijativu ministara inostranih poslova i lidera SPS Ivice Dačića o rešavanju kosovskog pitanja razgraničenjem Srba i Albanaca, ispada da opet živimo u istorijskom vremenu, u kome se preko naših pleća prelamaju i rešavaju povjesni problemi. Ili je možda kod nas svako vreme istorijsko? Ko da razmišlja o kupovini udžbenika za decu, trećoj rati poreza na imovinu, uvećanom računu za struju, kad se budućnost srpstva i Kosova rešavaju? O Kosovu će raspravljati danas u UN, a stavove Srbije predstaviće ministar Dačić. Moguće je da će i u NJu Jorku predstaviti svoju ideju o razgraničenju, koja je potpuno legitimna, samo zakasnela. I to 20-30, možda i više, godina. Zašto Dačić, potpisnik Briselskog sporazuma sada govori o razgraničenju? Zašto uopšte kaže razgraničenje, a misli na podelu?

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari