Bogoljub Karić je do pre neku godinu predstavljao oličenje američkog sna na srpski način. Nema ga već četiri godine među nama, te nije loše podsetiti se nekih delova njegove zanimljive biografije. Rođen u kolevci srpstva, Peći, 1954. godine u mnogoljudnoj, siromašnoj, ali uglednoj i poštenoj porodici, uspeo je da stvori poslovnu imperiju i, što bi rekao predsednik Tadić, „bezobrazno“ se obogati. Onda je doživeo pad, postao lice sa tjeralice i izgleda politički azilant u Rusiji.

 Karić je još kao dete pokazao smisao za biznis. „Moj prvi privatni biznis bio je kada je nas nekoliko dečaka na pećkoj kaldrmi i na pijaci počelo da prodaje klaker (bezalkoholno, bistro, osvežavajuće gazirano piće, P.A.) i razne sokove. Vukli smo drvena kolica, sa drvenim točkovima, koja su se često zaglavljivala. Kada smo dobili točkove s gumom, bilo je mnogo lakše“, prisećao se najpoznatiji Karić – Bogoljub. Nije mu bilo lako ni na privatnom planu. Zaljubio se u Milanku i ona u njega. Milankin otac nije ga, međutim, želeo za zeta. Mislio je da njegova ćerka zaslužuje boljeg, ali Bogoljub se nije predavao. „Ukrao“ je ljubu svoju, oženio i dobili su četvoro dece, a njihov skladan brak traje li traje.

Što se stručne spreme tiče, stručan je. Diplomirao je na Prirodno-matematičkom fakultetu u Prištini, odsek za geografiju. Magistrirao je na Ekonomskom fakultetu u Nišu na temu „Organizacija i razvoj male privrede“. Zajedno sa tri brata i sestrom osnovao je porodičnu fabriku „Braća Karić“ u Peći 1971. Dvadesetak godina kasnije imali su više preduzeća, banku, televiziju, univerzitet, mobilnu telefoniju, vile na Dedinju i dalje… Mnogi posprdno podsećaju da je dobitnik titule počasnog člana ruske akademije, a zaboravljaju da je doktor nauka i japanskog Univerziteta „Soka“. Nisu to jedina Karićeva priznanja. Ima ih tušta i tma. Pohvala takođe. Pokojni ruski predsednik Boris Jeljcin je rekao: „Ono što za Ruse simbolizuje jedan Gagarin, na jedan drugi način za Srbiju predstavlja Bogoljub Karić. Razlika je samo u tome što nije Srbija lansirala gospodina Karića u svemir, a on jeste lansirao Srbiju u novi milenijum“.

Za takvu veličinu Srbija je bila mala, pa je kompanija braće Karić rasla i van granica naše zemlje, uglavnom u Rusiji i bivšim republikama SSSR. Nisu ni sa Zapadom gubili veze. Štaviše. Jednom mladom izdanku dinastije Karić su namenili zadatak da postane predsednik Amerike, pa je isti i rođen na tlu SAD. Ako može crnac, pardon melez, što ne bi i Amer srpskog porekla? Bogoljub je bio skromniji. Bio je ministar bez portfelje u vladi Mirka Marjanovića, a posle oktobarskih promena poželeo je da se direktnije politički angažuje. Kandidovao se za predsednika Srbije i osnovao Pokret snaga Srbije 2004. godine. Dobro je prošao u prvom krugu predsedničkih izbora 2004. godine, osvojio 18 odsto glasova i treće mesto, iza Borisa Tadića i Tomislava Nikolića. Apetiti su mu porasli i onda je došlo do belaja. Zaboravio da u zemlji Srbijici vlast stvara i ruši poslovne „imperije“. Državi je palo na pamet da istraži kako su se obogatili Karići. Kao, nisu znali kako je Bogoljub došao do prvog miliona, a posebno im bili sumnjivi poslovi mobilnog operatera „Mobtel“.

Istraga protiv 25 učesnika u aferi „Mobtel“, među kojima su braća Bogoljub, Sreten, Dragomir i Zoran Karić i njihova sestra Olivera Nedeljković, otvorena je početkom 2006. godine. Osumnjičeni su da su oštetili državu za oko 40 miliona evra. Bogoljub beži iz zemlje i odlazi, po svemu sudeći u Rusiju koja mu je, prema nepotvrđenim ali skoro sigurnim informacijama, dala politički azil. Američki san se tako razbio u paramparčad. Ali, ne muči se naš Bogi po azilantskim centrima i memljivim garsonjerama. Živi, kažu neki koji obilaze Rusiju, na visokoj nozi i ništa mu ne fali. Kao uostalom ni Miri Marković i Marku Miloševiću. Vest da je Bogoljub Karić dobio azil u Rusiji razljutila je mnoge. Ljuti na rusku „braću“ što Kariću dadoše azil. Nisu Rusi krivi. Krivi su „naši“ koji su dozvolili i pomogli pojavu Karića (i sličnih), njihovo „bezobrazno bogaćenje“, a onda fol rešili da im pokažu „ko kosi, a ko vodu nosi“. U Karićevom slučaju, bili uspešni kao Vuk Jeremić i Dušan Bataković pred Međunarodnim sudom pravde. A da li će Miroslav Mišković uskoro Karićevim stopama? Ne znam. Ne verujem. On kažu više naginje Zapadu, pa je tamo obezbedio dovoljno nekretnina. Tako se bar priča.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari