Tražili Dritana, dobili Šaipa 1

Danima i nedeljama nakon parlamentarnih izbora u Crnoj Gori na kojima je poražen DPS Mila Đukanovića, u Srbiji se mogla čuti kuknjava – hoćemo Dritana Abazovića, kada ćemo mi da dobijemo takvog političara, želimo i mi nova lica…

Od Dritana nije moglo da se živi.

Upoznali smo i njegovu porodicu, analizirali njegov stajling, posebno frizuru, saznali šta voli da čita, jede, pije…

I šta nam se desilo?

Dobismo Šaipa Kamberija.

Na prvi pogled, sličnost je bar u tome što su obojica Albanci.

Dritan, koga su u međuvremenu pojedini srpski tabloidi počeli da „pljuju“, dosta je mlađi, ali bitnije su očigledne političke razlike.

Abazović predvodi Građanski pokret URA (Ujedinjena reformska akcija) osnovan pre pet godina, dok se Kamberi, nekadašnji predsednik nevladine organizacije Odbor za ljudska prava opredelio za nacionalnu i najstariju političku stranku Albanaca Preševske doline.

Vezuje ih i to što su obojica govorima u parlamentima svojih država isprovocirali žestoku reakciju vlasti.

Na Abazovićevu kritiku DPS u Skupštini Crne Gore pre sedam godina reagovao je i večito smiren Milo Đukanović.

Izgubio Đukanović živce i Abazovića, tada poslanika „Pozitivne Crne Gore“ u Skupštini nazvao „bitangom“.

Posle se izvinio. Kamberija niko nije direktno vređao, ali, s obzirom na reakciju vlasti Srbije, kao da jeste.

Govor predsednika poslaničke grupe „Ujedinjena dolina-SDA Sandžaka“, lidera Partije za demokratsko delovanje (PDD) Šaipa Kamberija, u Skupštini Srbije, nakon ekspozea tada mandatarke, sada ponovo premijerke Ane Brnabić i izbora nove Vlade Srbije, uzburkao je strasti.

Neki smatraju da je reč o najboljem skupštinskom govoru u modernom višestranačju Srbije, drugi veruju da je Kamberi uvredio Srbiju i srpski narod, širio laži, separatizam i slično.

Šta ja mislim?

Kamberijev govor mi se veoma dopao.

Ništa čudno.

Mnogi će pomisliti – on „Šiptar“, ja „Turkinja“.

Rekla bih da nacija i vera ipak nemaju veze sa tim.

Tražili Dritana, dobili Šaipa 2

Znam neke Srbe kojima se dopao Kamberijev govor, koji je od većine onoga što se tih dana čulo u Skupštini odudarao i time što je bio jasan i elokventan.

Bez zamuckivanja i repovanja.

Možda su neke Kamberijeve izjave i stavovi o statusu Preševske doline diskutabilni, ali analiza političkog stanja Srbije danas nije.

Zaista je žalosno da opoziciju u parlamentu čini šest poslanika nacionalnih manjina i sedmi Vladan Glišić.

Vlasti, njima bliski mediji i analitičari tvrde da je Kamberi uvredio državu i srpski narod.

Čime?

Možda rečima: „Goran, Slavica, Zoran i Vesna iz Surdulice, Vranja, Bosilegrada ili Trgovišta su podjednako siromašni i bez posla kao i Muhamed, Iljir, Teluta iz Bujanovca, Tutina ili Sjenice“.

„Ovakav parlament nije mogao da proizvede čak ni Slobodan Milošević…“

Možda nizom retorskih pitanja, među kojima: „Šta očekivati od Srbije koja nije u stanju da identifikuje svoje antifašističke ličnosti i pokrete?“, „Od Srbije koja nema volju da razjasni ubistvo Slavka Ćuruvije kako očekivati da razjasni ubistvo braće Bitići?“…

Zanimljivo da je opozicija uglavnom oćutala nastup lidera PDD.

Razumem ih.

Mnogi od njih su nacionalisti do srži i Kamberi im, kao i delu SNS, smeta pre svega zbog nacije i vere.

Kamberi i njegov PDD neće, verovatno, biti deo mogućeg opozicionog koalicionog bloka na narednim izborima, ali opozicija bi od njega mogla nešto i da nauči.

Kada neko iz opozicije kaže ako ne sve već veći deo onog što je on izgovorio, biće to znak da su drugačiji od vlasti i da ima nade u promene u Srbiji.

Prašina oko Kamberijevog govora polako se sleže, ali verujem da ćemo od ovog poslanika još štošta čuti.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari