Foto: Luca MarzialeMiloš Vučević, predsednik Srpske napredne stranke, koji je na tu funkciju „spao“ jer je bio prinuđen da podnese ostavku sa mesta premijera, zbog političke odgovornosti, usled smrti 16 ljudi i pada nadstrešnice u Novom Sadu, na godišnjicu ubistva prvog demokratskog premijera Zorana Đinđića, izjavio je da za to ubistvo niko nije snosio političku odgovornost. Osudio je takav slučaj.
Miloš Vučević, predsednik Srpske napredne stranke, srpski je političar, koji je svoju karijeru započeo kao član Srpske radikalne stranke, čiji je predsednik bio danas naveliko osuđeni ratni zločinac – Vojislav Šešelj.
Pre nego što se dobrovoljno predao Haškom tribunalu, ovaj osuđeni ratni zločinac, Vojislav Šešelj, inače, vrlo blizak Zemunskom klanu, čiji pripadnici su ispalili metak u Đinđića i ubili ga, rekao je da Srbiju čeka krvavo proleće, dve nedelje pre atentata na premijera, a par dana nakon neuspelog atentata kod tadašnje hale Limes, od strane, takođe, Zemunskog klana.
Kada se vratio iz Haškog tribunala, Vojislav Šešelj, predsednik Miloša Vučevića, koji je na godišnjicu ubustva prvog srpskog demokratskog premijera, izjavio da je velika sramota što se politička pozadina ubistva do danas nije otkrila, rekao je da je ponosan što se radovao zbog smrti ubijenog Đinđića.
Reč je o predsedniku prve političke stranke kojoj je Miloš Vučević pripadao. A, koji žali jer politička pozadina atentata na Đinđića nikada nije otkrivena.
Idemo dalje.
Predsednik druge politike stranke u koju je ovaj političar, danas predsednik najveće i najmoćnije partije u Srbiji – SNS – prebegao – Tomislav Nikolić, „diskretno“ je, takođe, neposredno pred ubistvo, najavio smrt Zorana Đinđića rečima: „Ako neko od vas u idućih mesec ili dva vidi negde Zorana Đinđića, recite mu da je i Tito pred smrt imao problema sa nogom“.
Zoran Đinđić je u vreme izgovaranja ovih monstruoznih rečenica verovatno jednog od najvećih političkih gadova koje je Srbija ikada iskusila, pored Vojislava Šešelja – Tomislava Nikolića – imao povredu noge i hodao je uz pomoć štaka.
Reč je o direktnim političkim inspiratorima na ubistvo Zorana Đinđića. Miloša Vučevića šefovima čiji je ponizni radnik i poslušnik bio.
Kolika politička protuva treba da budeš da danas izgovaraš reči koje je Miloš Vučević izgovorio.
Da ga citiramo, jer u moru vesti, sigurno vam je promaklo.
“Niko nije izašao i rekao kako kriminalci mogu da budu jači od države. Niko nije dao ostavku. Ni promil odgovornosti. Mi smo pokazali drugačiji odnos prema građanima. To je ogromna razlika. Neko ko je bio zadužen za bezbednost premijera nije odgovarao. On je bio premijer, legitimno izabran, ubijen vršeći taj posao“, rekao je Vučević. Dodao je da je tada minimiziran pokušaj prethodnih napada na njega, a pravljeno je da je on zlo i da je prirodno da mu se nešto loše desi.
„Oni koji su pumpali to, nigde ih nema. To su vladari iz senke zla koji hoće da vladaju bez volje građana. Oni kradu legitimitet. Imate primer da jedna grana vlasti, sudska ili delovi nje, hoće da suspenduju zakonodavnu i izvršnu vlast. Po Ustavu imate uzurpaciju vlasti od sudova. Oni imaju nož i pogaču u svojim rukama. Oni sami sebe biraju, a odlučuju o svima nama“, naveo je Vučević.
Da li je ovaj čovek normalan, upitao bi svaki čovek koji je iole pri razumu. Koji prati osnovni sled misli i veruje u red izgovorenih rečenica.
Njegov uzor i onaj u kojeg se sada sa čela Srpske napredne stranke kune i „gine“, pokušava godinama da se „opere“ od laži i optužbi koje je iznosio na račun ubijenog premijera Zorana Đinđića. Od toga da se napio na dan njegove smrti do toga da je petooktobarska revolucija koju je Đinđić izveo, u najvećoj meri, jedan od najgorih trenutaka u srpskoj istoriji.
Reč je, naravno, o Aleksandru Vučiću.
A, da se podsetimo šta je ubijeni premijer govorio o toj radikalskoj ekipi iza koje stoji Miloš Vučević, „junak“ ovog podsećanja.
On je SRS opisao kao „virus, problem i bolest“. Srpsku radikalnu stranku opisao je, dakle, kao virus, rekavši da svi neprijatelji Srbije mogu mirnu da spavaju, dok postoji SRS.
„Što se Srpske radikalne stranke tiče, tu neću zaista mnogo da govorim. Pokušaću da se ograničim na tri ili četiri rečenice, koristeći autoritet iz istorije i iz literature jer to nije politički fenomen. Srpska radikalna stranka je mentalitetski fenomen. Ona je jedan ozbiljan problem našeg društva. Ona nije politički problem. Najmanje je politički fenomen“, rekao je Điniđić davne 1997. godine.
Pre 30 godina.
Slava mu.
Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

