Jer, Ksenija nije njegova ekipa 1

Ksenija Radovanović je aktivistkinja inicijative Ne da(vi)mo Beograd.

Sećate se, to je Ksenija Radovanović, koju su, pre par godina, parapolicajci i parasaradnici Državne bezbednosti umalo oteli pokušavši da je ubace u auto, tokom jednog od protesta Ne da(vi)mo Beograd. Razume se, oni koji su hteli da je kidnapuju i pred kojima su obični policajci ustuknuli u obavljanju svojih redovnih dužnosti, nikada nisu identifikovani, kamoli privedeni i ispitani kako bi se žrtva i javnost rasteretili straha od njih i njima sličnih nasilnika.

Ksenija Radovanović je aktivistkinja organizacije koja okuplja ljude koji su prvi ustali i usprotivili se režimu Aleksandra Vučića. Mnogo pre Dragana Đilasa, Vuka Jeremića, Sergeja Trifunovića… I to na način na koji danas aktuelni političari pokušavaju da učine isto. Prvi su okupili na ulice više desetina hiljada ljudi, prvi su prepoznali, jasno definisali i na stručan način se bavili gotovo svim primerima bahatosti i korupcionškim aferama vlasti Srpske napredne stranke. Podneli su na stotine krivičnih prijava, organizovali stotine akcija, na dosledan način stali iza gotovo svake neposredne ili posredne žrtve režima Vučića. Pre svih, običnih ljudi.

Zbog toga su pretrpeli brojne neprijatnosti u svojim svakodnevnim životima, onom koji je mimo jasnog angažovanja u javnom interesu i od kojih im, recimo, zavisi egzistencija. A, slabo su se na to žalili. Ipak, nije im onemogućen, čini se, nikakav veliki biznis da nastave da rade kao što su bili u prilici pre nego što je SNS došla na vlast, kao pripadnici, simpatizeri ili prosti podržavaoci bivše vlasti. Nije im ni osujećena nikakva karijera zavisna od državnih jasli, jer nisu bili politički bliski nijednoj od stranaka koje haraju ovom zemljom unazad trideset, dvadeset, deset godina… Bar do sada.

NJihova politika je, u tom smislu, neprikosnovena. Danas su počeli da odgovaraju na kritike koje su im upućivane ranije, a to je da izbegavaju da se jasno izjasne o nacionalističkim idejama, svojstvenim ovdašnjoj političkoj eliti, bez obzira kojoj strani pripadali, režimskoj ili antirežimskoj, i da jasno zauzmu stav da nikada neće podržati ili ući u savez sa onima koji relativiziju ili negiraju ratno zločinačku prošlost, genocid, etnička čišćenja i sve ono što odlikuje kako pripadnike političkih struktura koji su u tome neposredno učestvovali, tako ni one koji nisu tokom svih ovih godina zauzeli jasna stanovišta o tome i to osudili.

Dakle, reč je mladim ljudima koji se unazad četiri, pet godina upinju, kritikuju, zalažu, rade na otkrivanju laži i prevara vladajuće stranke. Među njima je i Ksenija Radovanović, koja je, sećate se, prošle nedelje, popila pesnicu u facu, tokom ceremonije primanja nagrade za borbu za prava žena. Nasilnik je, međutim, popio pažnju jednog od najistaknutijih opozicionara danas, Sergeja Trifunovića. O pesnici u facu jednoj od koleginica opozicionarki Vučićevom režimu, hteo je da se raspita najpre od nasilnika kojeg ne poznaje, kako tvrdi, iako je bio u njegovom društvu i okruženju, tokom dodele nagrade za borbu za prava žena. Pa je nakon što je Ksenija Radovanović odletela metar od njegovog udarca, izleteo napolje da pita neznanca šta se dogodilo i o čemu je reč. Jer, kako kaže, on ne zna ni ko je Ksenija Radovanović. Kao što ne zna ni ko je muškarac nasilnik. Ipak, sledi iz opisanog, opredelio se za njega da sazna detalje o slučaju.

Trifunović potom nije prišao Radovanovićki da je pita kako je, da joj kaže da je izleteo za nasilnikom da sazna ko je nepoznati čovek koji je udario pesnicom u facu. Jasno je da nije izašao za nasilnikom ni da bi ga sprečio da pobegne sa mesta gde je izvršio nasilje nad ženom… Koleginicom, opozicionarkom Vučićevom režimu.

Takav jedan niz nelogičnih poteza, reči, opravdanja Sergeja Trifunovića, usledio je nakon što je objavio javno nekoliko fotografija u društvu drugog kolege opozicionara, dverjanina – Boška Obradovića. Poznatog homofoba i političara koji svoju ideologiju zasniva na propagiranju mržnje prema Albancima, muslimanima i ostalim žrtvama ratno zločinačke politike Aleksandra Vučića i Ivice Dačića, tokom devedesetih godina, zasnivajući kritiku njihove politike danas na razlozima zbog kojih su odustali od ratovanja i izazivanja nesreće. Sa Ksenijom Trifunović sliku izgleda nikada neće objaviti. Jer, oni, jednostavno, nisu ista ekipa.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari