Opozicija održava Vučića na vlasti 1

Gramzivost, borba za opstanak i prevlast, otimačina, gaženje preko mrtvih i bolesnih, iskorištavanje, opako laganje, težak lopovluk, kao i dubok i miran san naspram svih ovih osnovnih i najopakijih grehova koji odlikuju ovdašnju političku elitu, osnovne su njihove osobine …

, kao i onih koji čame u njihovoj senci izvlačeći i dalje marljivo svaku korist koju je moguće iscrpeti iz truleži života najsiromašnijih građana na evropskom tlu – građana kojima na smenu, manje ili više, nemilice vladaju tri decenije unazad.

Naslov koji je juče osvanuo u ovdašnjim medijima – Vlada Srbije: Gotovo iskorenjeni ekstremni vidovi siromaštva – u okolnostima u kojima je plasiran, ima za cilj šta? Ima za cilj, razume se, dalju manipulaciju onima koji grcaju upravo u tom ekstremnom siromaštvu kao i one koji jedva dišu iznad, da im se dostavi slika stvarnosti u kojoj je svima bolje. „Ono što je najvažnije je da su te mere (Vlade) dale konkretne rezultate. Danas možemo da kažemo da je stanje bolje nešto je bilo, što nas obavezuje da nastavimo u istom pravcu sa još više energije, jer stvari očigledno mogu da se promene“, istakla je premijerka.

Stanje u državi je, međutim, toliko loše, da nikakav ozbiljan, zabrinut, a ipak pomalo ponosan na „rezultate“ pogled premijerke, to ne može da zamagli. A ta užasna osobina ovdašnjih vlastodržaca opterećenih direktnim učešćem u najtežim oblicima korupcije, ili saučesništvom kroz ćutanje ili odobravanje tog lopovluka najmoćnijih nad najsiromašnijim, da bez trenutaka saosećanja i odgovarajućeg ponašanja kada se obraćaju sopstvenim građanima, na dnu evropske lestvice kada je reč o egzistencijalnim uslovima života, govore o tome kako im je svakog dana bolje i kako im je mnogo bolje nego ranije, govori jasno o njihovim karakterima koji sa vlasti neće sići zbog nužne sramote već samo silom prilika pod pritiskom opšte narodnog udara.

S druge strane nalazi se opozicioni trojac – dvojica koji su već zauzimala najviše državne funkcije, i pored nazadne ideologije koja isključuje i raspiruje negativna osećanja, mržnju prema određenim kategorijama društva, onima koji nemaju korene u nacionalnim određenjima, imaju i teret korupcije i izostanka sramote da održavaju i uvećavaju svoja enormna bogatstva tokom vladavine nad jednim od najsiromašnijih evropskih društava. Tu je i onaj, koji nasiljem, desničarskim i ratno huškačkim odlikama pokušava da se konačno dokopa vlasti i postane jedan od njih.

I onda predsednik Srbije Aleksandar Vučić, šef i onaj koji omogućuje i tovari teškim lopatama u svoje i džepove svojih saradnika tone i tone novca građana, izjavi sledeće: „Nema te sile koja će me naterati da razgovaram sa liderima opozicije.“ Precizira potom da on ne želi da razgovara sa Draganom Đilasom, Vukom Jeremićem i Boškom Obradovićem i da ne postoji ta sila koja će ga naterati na to. „Mene to ne zanima. Ja sa njima neću da se sastanem. Za narod i za građane sam uvek otvoren. A za ove lopove ne. A zašto nisu u zatvoru, to je teško pitanje. Zato što su celokupan pravosudni sistem oni postavili. Što da ja pričam sa nekim ko priča da ja urušavam teritorijalni integritet, a u njihovo vreme Kosovo proglasilo nezavisnost i Crna Gora otišla iz Jugoslavije“, rekao je on.

Tu se dolazi do suštine problema. Lideri opozicije za poziciju jesu osnovno sredstvo održanja na vlasti, i pored uzdrmavajućih efekata kojima ovi u borbi za vlast izlažu ove koji su na vlasti. Kada najveći lopov i manipulator sa svojom ekipom naspram sebe ima iste takve, iako ne po obimu i sadržaju, što je ustvari potpuno nebitno, jasno je da u tom izjednačavanju ima priliku ne samo da ublaži sopstvene zločine i loše posledice koje proizvodi njegova vladavina, već i da unese u javni život normalnost jednog takvog postupanja i načina upravljanja. Opozicija svojim liderima i predstavnicima relativizuje zločine, pljačku, laganje sopstvenog naroda od strane onih na vlasti, dajući im priliku da se u najmanju ruku ispostave kao nužnost jednog takvog neizbežnog toka. A to je nešto što ide i samoj poziciji u korist. Jer aktuelnost korupcije koja je na delu više boli i jače upada u oči od onoga čemu su oni ranije pribegavali dok su bili na vlasti. Jedino ko tu ne može da profitira ni u jednom smislu, jesu obični, siromašni ljudi, oni koji čine većinu. Oni su i dalje, i pored sve te siromašnosti i tragedije, na kojoj su brižljivo radile sve političke elite od raspada bivše Jugoslavije, i dalje osnovna energija i pokretačka snaga zlikovaca i s jedne i s druge strane vlasti.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari